Blagdani

Dugo se smatralo kako je travanj najokrutniji mjesec, zahvaljujući glasovitom stihu pjesnika T. S. Eliota. Ali, eto, upravo čitam da je najokrutniji, odnosno najstresniji - prosinac! Među ostalim i zbog toga što su, pritisnuti blagdanskom atmosferom, ljudi skloni razmišljati o vlastitom životu, najčešće u negativnim tonovima. Zbog toga u prosincu, kažu, propada i mnogo ljubavnih veza.   

Imam dosta prijatelja koji zaziru od prosinca. Ne podnose agresivno nagovaranje na kupnju, kičaste ukrase i zvončiće što su već i bogu i vragu dosadili. Usto, prosinac ih obično surva u depresiju; uokolo je toliko podsjećanja kako bi čovjek trebao biti dobar i sretan  da nužno mora postati ogorčen, čangrizav i nesretan.

Pa i kada nema razloga za to. Na portalu Večernjeg lista, gdje sam pronašao mali tekst o blagdanskom stresu, jedan korisnik piše: Baš će ovo biti radosni praznici. Dvadeset i devet mi je godina, zdrav sam, dobro izgledam, imam ok posao, ali što će mi sve to bez ljubavi.

Dakle, neki ljudi odista nisu zahvalni na svojim darovima! Biti mlad, zdrav, zgodan i još imati dobar posao (u ovo krizno vrijeme) očito nije dovoljno za sreću, pa čak ni za zadovoljstvo. Nedostaje ljubav - točnije, romantični mit o ljubavi - pa da uvjeti za sreću budu ispunjeni.

Ali, sreća stvarno ne ovisi ni o kakvim sličnim uvjetima, nego o vitalnosti i znatiželji, o tome živimo li onako kako želimo. Sreća je u tome da smo zadovoljni onim što smo napravili i kako se nosimo sa stvarima, a ne u tome da pobrajamo što nam je sve život uskratio. Ta uskrata, uostalom, ionako je najčešće u nama, a ne izvan nas.

Osobno, uživam u blagdanskim ukrasima i u žmirkanju malih svjetiljki na jelki, u kasno zimsko popodne. Osjećam da su ljudi, unatoč velikoj krizi, i materijalnoj i duhovnoj, tada ipak blaži, mekaniji, opušteniji. Uz ljeto, zimski su mi blagdani omiljeni dio godine - tu privlačnost nije uspjela upropastiti ni činjenica da mi je svojednobno jedna veza propala baš u to vrijeme. Pa što onda...