Poruke 2

Dan-dva nakon pisanja prošloga bloga iz Velike Britanije stiže vijest kako je 15-godišnji ubojica muškarca srednjih godina osuđen na – doživotni zatvor. Ubijeni je bio osumnjičen za pedofiliju, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza.

Ovakva drakonska kazna za maloljetnog ubojicu – na kojeg se nitko nije sažalio zbog toga što je dijete – sasvim je jasna poruka svima koji se idu igrati suca i porote: ne dolazi u obzir! Isto kao što ne dolazi u obzir premlaćivati i ubijati bilo koga, bilo kada, iz bilo kakvih razloga ili, što je vrlo često – bez ikakvih razloga, iz obijesti i dosade. 

Koliko sam shvatio i pročitao o temi maloljetničkog kriminala u nas, zakoni su u Hrvatskoj iznimno susretljivi i blagi prema mladima. No, zakoni se, poznato je, mogu i mijenjati; u Velikoj Britaniji bili su neljudski i drastični u vrijeme Charlesa Dickensa, no očito je bilo vrijeme (kao i u Sjedinjenim Državama) da postanu opet drastični – ali ne i neljudski, naravno. Kada prevencije, različiti programi i akcije ne daju rezultata, i kada je društvo suočeno s činjenicom da čak i maloljetnik, ili dijete, mogu napraviti strašan sadistički zločin, vrijeme je za preispitivanje zakonodavstva.

U nas, i godinama se to ponavlja, žrtva ima najmanje ili čak nimalo prava. Bilo je slučajeva da huligani nekoga napadnu, a onda protiv napadača i napadnutih slijedi ravnopravna prijava za remećenje reda, mira ili veće nečega. Umjesto da država i njeni organi u tom slučaju dobiju crveni karton zbog remećenja pameti i zdravog razuma. Svima koji gledaju američke filmove poznato je da napadnuti ima pravo na samoobranu; ne znam baš kako biste se proveli da se samoobranite u Hrvatskoj… Žrtvi, drugim riječima, ne preostaje ništa drugo nego da umre, bez protesta, bez suprotstavljanja, bez talasanja.

U Velikoj Britaniji ne misle tako. Tamo su odlučili zaštititi žrtvu, i to čak žrtvu suspektnog profila. Ubojica će vjerojatno nakon nekog vremena dobiti priliku za pomilovanje, no važno je da je poruka jasna i nedvosmislena – prema nasilju nema tolerancije. Oni Britanci koji se s time ne slažu svakako su dobrodošli – u Hrvatskoj.