Lav Čehov

Pripremao sam prilog o 600. izvedbi našeg slavnog mjuzikla Jalta, Jalta u zagrebačkom kazalištu Komediji. Kao i obično, zaputih se i u bespuća interneta, jer uvijek je zanimljivo što se o nekoj temi može pronaći u prostorima te svaštare.  

Zanimao me članak o konkretnom krimskom ljetovalištu, Jalti, te otvorih Wikipedijin hrvatski tekst; Wikipedija mi je, bez obzira na to što čovjek mora biti oprezan s njezinim podacima, negdje simpatična, ne znam točno zašto. Možda i zato što su prilozi pisani u enciklopedijskom registru, i zbilja podsjećaju na materijale koje smo donedavno mogli samo naći na skupim enciklopedijskim stranicama.

Informira nas tako Wikipedijin članak o Jalti i o etimologiji imena, o njezinoj povijesti, kao i o osnovnim klimatološkim i geografskim osobinama. A onda, odjednom, čitam: „Početkom 19. stoljeća u gradu su živjeli mnogi ukrajinski i ruski aristokrati i poznati umjetnici, poput Lava Čehova, Antona Tolstoja i Petra Čajkovskog!

I tu, kao što kaže jedna zgodna stara izreka – ode mast u propast! Jer, dvojici slavnih svjetskih klasika pobrkana su ni više ni manje nego osobna imena, pa su se tako Anton (Pavlovič) Čehov i Lav (Nikolajevič) Tolstoj pobratimili na vrlo čudan način. 

Premda mi je i prije bio vrlo uvjerljiv, tek na ovakvom konkretnom primjeru jasno je zašto je Andrew Keen – kritičar internetske kulture koji je nedavno boravio i u nas – u pravu kada govori o kultu amatera i o neznanju koje se voli širiti mrežom. 

Sjećam se vremena otprije četvrt stoljeća kada mi je pokojni profesor Ante Peterlić ponudio da surađujem na drugom svesku Filmske enciklopedije. Najprije sam htio ustuknuti, rekavši kako se ne osjećam zrelim za takav veliki zadatak (zvuči komično, ali odista je bilo tako), a onda me profesor razuvjerio, rekavši kako je nabolje da probam pa ću i sam vidjeti da to mogu.

Svejedno, umirao sam od straha da mi se ne potkrade nešto krivo u pojedinom članku, premda sam znao da će članak biti provjeren barem još pet puta! S druge strane, bio sam i vrlo ponosan što radim na nečemu što će mnogim ljudima biti od koristi, čemu će se vraćati i što će konzultirati kad god osjete da im je to potrebno.

Iz današnje perspektive uistinu vjerujem kako nisam pobrkao imena u smislu da dobijemo stanovite redatelje Orsona Forda i Johna Wellesa. A danas na Wikipediji, eto, drukčija situacija. Da se razumijemo: greške su uvijek moguće, čak i one najnevjerojatnije, i najveće. Greške su po defaultu, da se tako izrazim, dio našeg ljudskog postojanja. Profesor Peterlić uvijek je govorio: svatko može pogriješiti, no važno je da znamo odakle greška dolazi. 

Problem kulta amatera jest baš u tome da čini malo, ili gotovo ništa, da se greške ne dogode. Lav Čehov i Anton Tolstoj podsjećaju me, uostalom, na onaj legendarni primjer učeničkog neznanja, kada je najvećim ruskim piscem proglašen neki – Tolstojevski.

Sve mi se više čini da taj Tolstojevski suvereno obitava na nekoj od stranica Wikipedije, ili interneta općenito. I na pitanje odakle dolazi neka greška očito možemo, opet po defaultu, odgovoriti – naravno, s interneta.