Lajkanje

Ne, nisam napisao slovo viška u naslovu; doduše čak i Google, kad upišem taj termin, misli da jesam, pa me pristojno pita - jeste li mislili: lajanje?

A baš je internet zaslužan, ili kriv, da nezaustavljivo nadiru nove riječi, naravno iz jezika koji je globalni - a to je engleski. Tako je i operacija označavanja onog što nam se (ne) sviđa, temeljena na engleskom izrazu to like, postala i nova riječ u hrvatskom - lajkanje, a u glagolu - lajkati. Ja lajkam, ti lajkaš, on/ona/ono lajka... Korisnici fejsa (Facebook) primjerice govore mi kako stalno nešto lajkaju - kad na profilu prijatelja vide nove fotografije i slično.

Pišem to nakon što sam u jednoj televizijskoj reklami čuo kako se glagol lajkati suvereno koristi, bez pardona, kako se to nekad govorilo. I taj primjer aktualizira dvojbu: u kojoj je mjeri preuzimanje i prilagođavanje engleskih riječi prirodna i simpatična pojava, što potvrđuje jezičnu dinamiku, a u kojoj nasilje nad hrvatskim jezikom. Ipak čini se da je teško na tu dvojbu reagirati načelno ili samo nekom šturom rečenicom. Kao i kod toliko drugih stvari u životu, treba ići od primjera do primjera - neki će se u tom procesu pokazati uistinu rogobatnima, a neki sasvim prihvatljivima. A s obzirom na svu tehnološku inovativnost, pa čak i agresivnost koja obilježava naše vrijeme, bilo bi nerealno očekivati da jezik - bilo koji jezik - ostane u bonaci.

Možemo to lajkati ili ne moramo, ali bojim se da to ionako ništa ne znači; utjecaj globaliziranog engleskog sigurno neće posustati. Živcirati se zbog toga ili boriti se s tim bilo bi - kako kaže jedna davna ilustracija uzaludnosti - kao lajati na mjesec.