Preseljenje Marxa i Engelsa

Za nedavnog boravka u Berlinu jedna od glavnih vijesti, tih dana, na odličnoj televiziji RBB (Rundfunk Berlin Brandenburg), bilo je - preseljenje Marxa i Engelsa!

Riječ je o dvotonskoj skulpturi klasika marksizma, inače postavljenoj 1986. godine u tadašnjem Istočnom Berlinu, koja se sa svoje originalne pozicije morala pomaknuti zbog radova na jednoj dionici podzemne željeznice, i to onoj koja će povezivati Alexanderplatz i Brandenburška vrata - a to je ruta kojom i danas, pješice (elegantnom avenijom Unter den Linden), prolazi najviše turista.

Teški klasici marksizma, dakle, golemim su kranom premješteni nekoliko desetaka metara dalje, na jedno mirno mjesto gdje će tiho čekati 2017. godinu, odnosno završetak radova i povratak na prvotnu poziciju. Slučaj je htio da jednog od tih dana prođem baš kraj mjesta na koje je spomenik premješten; radnici su, u suradnji s kranom, upravo namještali postolje, pazeći na svaki milimetar. Bila je tu i grupa znatiželjnika, kao i nekoliko televizijskih kamera; ljudi su veselo promatrali manevriranje figurama što su bile svojevrsnim svecima svih socijalističkih i komunističkih režima. A sada su samo infotainment, mali i priručni spektakl koji dođe i prođe, zajedno s tisućama drugih vijesti. Iskreno, čak se nisam mogao odmah sjetiti koji je od te dvojice Marx, a koji Engels (jedan sjedi, dok drugi stoji), premda sam cijelo školovanje i dio života prošao uz neprestano podsjećanje na veličinu tih teoretičara.  

Podsjetilo me to i na još nešto - u nas bi takav spomenik davno bio raznesen bombom nekih revnih "boraca". A to što se u Berlinu - gradu koji je proživio jednu od najstrašnijih podjela, i čiji je istočni dio bio središtem izuzetno svirepog komunističkog režima - tako ležerno, i pažljivo, odnose danas prema "svom" Marxu i Engelsu, pokazuje koliko su oni uistinu postali široko i demokratsko društvo što se ne boji budućnosti, ali ni prošlosti. U usporedbi s tim naše noćne bombe djeluju stvarno jadno, primitivno - i beznadno.