Putna knjižara

Baš smo nedavno u jednom društvu razgovarali o tome kako su knjige danas prisutne posvuda, među ostalim i na kioscima. Riječ je o već starom fenomenu kojem sam i na ovom prostoru posvetio nekoliko riječi, ipak se čudeći da između šampinjona, senfa i cvjetače, u samoposluživanju, možemo pronaći i knjige.

No, u tom razgovoru zaključili smo kako možda i nije tako loše da čovjek može  svugdje, i to po niskoj cijeni, zgrabiti neko izdanje. Recimo, prigodom odlaska na putovanje. To me ujedno podsjetilo na nešto što sam i prije primijetio, ali mi se sad uklapa u temu – riječ je o knjižari na zagrebačkome Glavnom kolodvoru.  Točnije, riječ je o nepostojanju takve knjižare.

Tko god se zatekao na nekom većem kolodvoru, recimo u Njemačkoj, uočio je one zgodne knjižare u kojima se može kupiti sve i svašta, od suvenira i planova grada do aktualnih bestselera. U Zagrebu, na Glavnom kolodvoru, postoje, doduše, kiosci (na kojima se mogu kupiti i neke knjige), ali ipak bi bolji dojam ostavljala komotna knjižara s domaćim i međunarodnim izdanjima, i novinskim i knjižarskim. Putnik bi tako mogao višak vremena (i novca) potrošiti na tom mjestu, te se prikladno opskrbiti za višesatno putovanje vlakom.

Štoviše, siguran sam da bi mnogi ljudi, i oni koji ne putuju, navratili u tu knjižaru – u centru je grada, a kao kulisu nudi uvijek zanimljiv te živahan svijet dolazaka i odlazaka. Bilo bi to još jedno mjesto za šetnju, izlazak, još jedna točka na kulturnoj karti grada. Nadalje, knjižaru bi možda slijedile i druge umjetničke akcije te projekti (čega na svjetskim kolodvorima itekako ima, a bilo je svojedobno i na zagrebačkom), čime bi zgrada koja sada služi samo za protok putnika dobila još pokoju dimenziju. Zašto ne, kada se zna da su putovanja i kolodvori uvijek bili zanimljivi umjetnicima (tako je, recimo, zagrebački Autobusni kolodvor imao eksperimenata u tom smjeru). 

Svojom dostupnošću i frekvencijom putovanja su ionako jedan od fenomena naše epohe...  Ili možda čitanje više nije?