Bolnica

Kulturno ljeto ne posustaje. Eto, završeni su ili kraju idu morski festivali, a već se najavljuje početak 4. Vukovar Film Festivala, koji se održava od 25. do 29. kolovoza; sigurno ćete se sjetiti kako ste u medijima vidjeli da je to onaj šarmantni festival što se, među ostalim, zbiva i na dunavskom šlepu. Večernji povjetarac kasnog ljeta, široki Dunav i filmovi - prava idila...

Desilo se, ipak, vrlo nedavno, da sam bio u privatnom posjetu Vukovaru. Prijateljica, koja je uspjela skuckati i obnoviti uništenu kuću, pozvala nas je na hedonistički vikend, na vinske ceste i restoranske rute. Ugađala nam je cijelo vrijeme, te smo obišli velik dio još relativno (turistički) neotkrivenog područja. No, kako uvijek nastupi trenutak i za drukčije stvari, i kako su te drukčije stvari uvijek na našem putu - vidjeli mi njih ili ne - poželjeh posjetiti Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica 1991., mali muzej nastao u podrumu (danas obnovljene) glasovite bolnice. 

S obzirom na to da je među nama bio i autor postava, Željko Kovačić, sve nam je objašnjeno; i moram reći da je to jedno od najjezovitijih mjesta koje sam vidio. U tijesnom i klaustrofobičnom podrumu leže bijele figure pacijenata, figure osoblja, predmeti, u zaustavljenom kadru čiji je užas trajan. A nas šestero, koliko nas je bilo u tom posjetu Mjestu sjećanja, tumarali smo tim podrumom potpuno izgubljeni, premda nismo bili šest pirandellovskih lica što traže autora - jer muzejski je autor bio među nama.

I dok užitak života ponovo osvaja grad, dok će rijekom uskoro teći i kadrovi novih i kvalitetnih filmova, ovaj zaustavljeni kadar bruji iz podruma poput noćne more koja je svladana, vezana i zaključana u muzej; pojavit će se opet tek tu i tamo, u nekom oznojenom i nemirnom snu.