Mladi fotograf Kubrick

Na velikim plakatima u središtu Milana jedno je mlado, no vrlo prodorno, oštro i ozbiljno lice. Lice koje promatra, ali i bilježi – fotoaparatom. To je, ni više ni manje, nego portret Stanleyja Kubricka u mladosti. Ne vjerujem da puno ljudi zna – uključujući i mene do prije nekoliko dana – kako je filmski i umjetnički genij u razdoblju od 1945. do 1950. godine radio kao fotoreporter za newyorški magazin Look. Kad  je taj angažman počeo Kubrick je imao samo sedamanaest godina.

Javnost sada može prvi put, u srednjovjekovnoj milanskoj Palazzo della Ragione – tek nekoliko koraka udaljenoj od glasovitog Duoma – pogledati dvjestotinjak crno-bijelih  Kubrickovih fotografija na izložbi koju odista ne možete preskočiti; takve umjetničke delicije izazivaju veliku pažnju. I sve ono što je karakteristično za Kubrickov filmski rad čitljivo je iz tih fotografija, izuzetno dinamičnih i dinamiziranih – fotografija koje pucaju od zamaha i pokreta. Motivi su iz različitih socijalnih sredina, od malog uličnog čistača cipela, preko ljudi iz industrije zabave do slika iz života portugalske sirotinje ili cirkuskih zabavljača. Ono što je, kažu, osobito odgovaralo Kubricku u radu za Look, jest sama metoda koju je časopis podržavao, a koju vodeći fotoreporteri tada baš nisu odobravali niti voljeli. Look je, naime, očekivao da svaki lik bude prikazan u nekoj vrsti priče, u nizu kadrova. Pa naravno da je baš to privuklo budućeg autora djela kao što su Odiseja u svemiru, Paklena naranča ili Shining! Već u tim ranim danima fotoaparatom je slagao neku vrst filmova. 

Izložba nije dugotrajna, zatvara se 4. srpnja, pa ako se netko zatekne u Milanu ili okolici u sljedećih mjesec dana, ne bi trebao propustiti ovaj film prije filma. U vremenu u kojem nam se čini kako znamo sve o svakome, i u kojem je sve razgolićeno u golemom realityju, umjetnički događaji poput ovog stvarno unose malo zraka  u trendovsku zagušljivost.