Izjava

Nekada su nedjeljna jutra bila za spavanje i izležavanje, sve do jedanaest sati ili čak do podneva. S godinama sna mi treba sve manje, i onog metaforičnog i onog konkretnog; uglavnom, sad se i nedjeljom budim između sedam i osam ujutro, te, po običaju, uključim televizor. Na prvom programu HTV-a tada je ozbilja glazba, uključujući i poznatu emisiju Opera Box urednika Dražena Siriščevića. 

Često tu budu razgovori sa stranim pjevačkim zvijezdama, a u protekloj emisiji s francuskom sopranisticom Natalie Dessay, o njenoj ulozi u Bellinijevoj operi „Mjesečarka“. Ona govori šarmantno, zanimljivo; razgovor se vodi na engleskom jeziku, a u jednom trenutku umjetnici ponestaje riječi da objasni neke stvari oko uloge. „Slobodno vi to recite na francuskom“, kavalirski uskače Siriščević, logično preptostavljajući kako njegovoj sugovornici probleme stvara nematerinji, engleski, jezik, te kako će na materinjem francuskom uspjeti izraziti ono što misli i osjeća.

„Može i na francuskom“, otprilike odgovara ona, „ali ustvari ne znam što bih rekla...“ Sjajna i neočekivana izjava, potpuno iskrena i osvajajuća! To je još jedan dokaz kako ćemo, kada znamo što želimo reći, uvijek naći načina da to učinimo, odnosno, kada ne znamo jasno što bismo rekli, ni tri materinja jezika neće nam pomoći.

Današnji svijet svijet je medija, a u sklopu toga i svijet bezbrojnih – izjava. Svi nešto izjavljuju, od političara, umjetnika, sve do ljudi uhvaćenih u prolazu, na cesti. U televizijskom žargonu razgovor sa sugovornikom najčešće se ne naziva intervjuom, nego „izjavom“. Većina tih izjava očekivana je, ne iznenađuje nas niti ne šokira. Često de događa da „izjavljivači“ govore ono što misle da bi drugi željeli čuti, ili pak svoje riječi izlažu previše diplomatski, okolišno; televizija je, napokon, vrlo jak medij, te zastrašuje svojim utjecajem i nameće neku vrst  autocenzure.

A onda se pojavi netko tko, poput Natalie Dessay, jednostavno kaže istinu! To je tako šokantno da se čovjek počinje pitati je li netko tko govori istinu ustvari tek vrhunski manipulator, veći od svih, jači od onih koji misli i namjere oblažu kamilicom ili samo udovoljavaju tuđim ušima.

Bilo kako bilo, izjava Natalie Dessay – preciznije rečeno, nedostatak izjave – uljepšala mi je i dan, i tjedan, vjerojatno i mjesec. I sada je definitivno jasno kako je šteta spavati u nedjelju ujutro, kada nam tv-box može ponuditi tako sjajne stvari; stvari koje nas, i figurativno i doslovno, vode prema buđenju.