Taksi

Možda će se moj život, a i život mnogih Zagrepčana, uskoro promijeniti nabolje. Umjesto da ujutro trčim na tramvaj i autobus,  u zadnji trenutak, moći ću češće komotno ući u taksi i samo ležerno reći: «Hrvatska televizija, Prudi, istočni ulaz…»

Dosad sam si to zadovoljstvo priuštio uistinu samo kada je bilo definitivno da ću zakasniti pa nisam imao drugog izbora. Ako na zagrebačko tržište najesen dođe taksi služba koju najavljuju, vožnja od stana do televizije stajala bi me samo 20 kuna, što je 40 posto dosadašnje cijene. Taksi bi tako, kao u razvijenim zemljama, mogao napokon postati način života, a ne luksuz.

Jer taksi i ne smije biti luksuz, nego jednostavno brži i ugodniji oblik javnoga prijevoza. Njime se moraju koristiti i umirovljenici, i mladi nakon noćnih/ranojutarnjih izlazaka, i oni koji se vole opustiti u hrani i piću pa vožnjom u vlastitom (maliganskom) automobilu ugrožavaju i sebe i druge… A popularna cijena prvi je korak prema uključivanju taksija u našu svakodnevicu. Tako bi se iz naših glava iselilo uvjerenje da je vožnja taksijem nešto nedostižno i skupo, nešto rezervirano samo za iznimne prilike. Pa čak ni u tim iznimnim prilikama nismo taksi koristili sa sigurnošću, nego smo obično plašljivo pogledavali na taksimetar, pitajući se je li nam takav trošak uistinu trebao.

Dosta je takvog mazohizma; vrijeme je za novi taksi, dostupan i suvremenim rječnikom iskazano, user friendly. Život u gradu to zahtijeva, a svi mi – da citiram jednu reklamu – to zaslužujemo…