Znanje

Koji je glavni grad države New York?, pita Goran Milić u nedavnoj epizodi svoje putopisne serije A sad u Europu!. Albany!, vičem ja ispred televizora, ali Goran me Milić, naravno, ne čuje. Njegov pak sugovornik, mislim neki savjetnik i supervizor u jednoj od najelitnijih engleskih srednjih škola, ne zna odgovor na pitanje.

Morao sam likovati barem nekoliko minuta, ne toliko zbog toga što sam znao točan odgovor, koliko zbog činjenice da se na tom pitanju poskliznuo netko iz velike i ugledne sredine, kakve nam uvijek stvaraju komplekse. I dok sam se tako sitničavo i uskogrudno veselio te skakao po mišjoj rupi, onaj drugi (pametniji) dio mozga odmah mi je hladno priopćio kako bi mi bolje bilo da ne izvlačim pretjerane zaključke iz spomenute ankete (ni drugi inozemni ispitanici nisu se dosjetili Albanyja).

Jer, bez obzira na to što su moja i okolne generacije u školama pokupile dosta podataka i znanja – pa ćemo katkad tim znanjem iznenaditi i one u puno razvijenijim i većim sredinama – ipak i dalje stoji kako imamo premalen broj visoko obrazovanih, pa čak i pismenih (pismenih u smislu malo temeljitijem od potpisa i popisa za špeceraj). Štoviše, imamo mi i ponešto visokoobrazovanih, a nepismenih… Također, rijetko se može u nas čuti da se netko obogatio na temelju znanja, ili barem ostvario neki znatniji društveni utjecaj. 

A što se tiče «nezgodnih» pitanja, ona se mogu dogoditi svakomu. Svatko, drugim riječima, ima neki svoj Albany, ono što ne zna, nije pročitao ili je propustio. Ako postoji nešto što je kontraproduktivno za stjecanje znanja, onda je to snobovski odnos prema njemu, stalni strah da nećemo znati dovoljno ili da ćemo biti «ulovljeni» u nekoj od tzv. rupa u znanju. Fascinirao me zato sjajni profesor i teoretičar književnosti Milivoj Solar, koji je u intervjuu Globusu na pitanje o nobelovki Doris Lessing jednostavno rekao: Nisam čitao, ne mogu sve stići.  

Ne bih se usudio ni sebi, a kamoli drugima, priznati što sve nisam pročitao. Zato ću, to je sigurno, jako izbjegavati bilo kakvu situaciju u kojoj bi me Goran Milić mogao nešto pitati.