Šimleša: Hrvati su apatični, love vlastiti rep

Jesu li Hrvati depresivniji od drugih naroda? Bruno Šimleša, sociolog, pisac i kolumnist, kaže da je depresija bolest modernih zapadnih društava "pa smo tako svi predepresivni i jako depresivni".

- Pošast raste iz godine u godinu i očigledno je potrebno napraviti nekakvu kombinaciju medikamenata, ali, naravno, potrebna je i kvalitetna stručna pomoć da bi se to riješilo. Hrvati se ne razlikuju po tome koliko su depresivni, nego po tome kako tome prilazimo. Mi smo manje-više jednako depresivni kao i Slovenci ili Nijemci, ali smo puno pasivniji, puno smo skeptičniji prema traženju stručne pomoći. I puno smo skloniji tome da okrivljujemo druge za svoje stanje. Dakle, Nijemac će možda biti depresivan, ali će malo prije od prosječniog Hrvata gledati što može napraviti da izađe iz toga. Mi smo skloni ležati na kauču i okrivljavati sve druge za to što se nama događa - rekao je za Studio 4 HRT-a.

Je li rješenje u antidepresivima?

- Za neke tipove depresije antidepresivi su više nego dobrodošli, ali naravno u kombinaciji s klasičnim psihoterapijskim metodama oni daju dobre rezultate. Ali opet i s mijenjanjem na neki način društvenog mentalnog sklopa jer mi smo doista skloni tome da ćemo prije govoriti što su drugi sve skrivili nego tome što ja mogu napraviti da meni i mom okruženju bude bolje. Tako da smo malo pasivniji.

Na pitanje zbog čega su Hrvati tako uspješni kao "kritičari na kauču", a ne artikuliraju to svoje nezadovoljstvo javno putem prosvjeda, odgovara:

- Da je to jedina razlika između nas i nordijskih zemalja, Hrvatska bi bila doista uspješna zemlja, kao što su neki političari zazivali da će biti. Između ostalog, mi nećemo izaći na ulice, nećemo se boriti za svoja prava. U Hrvatskoj se uopće ne zna što znači termin "ljudska prava". Većina odraslih ljudi u Hrvatskoj trebala bi naučiti što to znači poštovanje ljudskih prava i što znači kada su ona kršena, da bismo onda eventualno mogli izlaziti na ulice. Mi živimo u tom nekakvom stanju stalnog hvatanja vlastitog repa. Recimo, nas će iznenaditi dolazak rujna i nove školske godine. I vidi čuda, opet imamo djecu s posebnim potrebama, koja naravno, opet trebaju asistente, s kojima su bila i prošle godine u nastavi. Ali nas to iznenadi! Mi zaboravljamo da imamo isti taj problem svakog rujna i to je nevjerojatno. Za razliku od Danske ili Švicarske, uređenih zemalja, mi se snalazimo u poluorganiziranom kaosu - zaključio je.

Prosvjedovati se, kaže Šimleša, sramimo, strah nas je i, možda najvažnije, "nismo sigurni da to ima smisla".

- Nordijske zemlje kaznit će svoje političare kada naprave nešto krivo. Ako netko nešto ukrade, ako sredi nećaku svoj posao, on ne može računati na izbore, oni će njega kazniti, to je jednostavno u njihovom društvenom DNK, komentira.

Riječ je tu, dodaje, o  različitoj građanskoj svijesti i tradiciji, ali i političkoj odgovornosti.

- Mi smo duboko u nekakvom stanju apatije, dodaje. Ono što je nas zasad, kaže, uspjelo pokrenuti, to su djeca.

- Što se to tiče obrazovanja djece, mi ćemo se pokrenuti. Kada se to tiče lijekova za djecu, mi ćemo se pokrenuti. Možda ne dovoljno brzo i ne dovoljno srčano, ali ćemo se ipak pokrenuti. Kada se to tiče djece s posebnim potrebama, institucije su reagirale sramotno. Dakle, ugovoriti sastanak koji je trebao biti prekjučer za ovaj petak, to je jednostavno loše. To je nevjerojatna poruka koja se šalje toj djeci koja već imaju problema s integracijom i inkluzijom, i još im se onda odgađa normalno školovanje dva tjedna, a ionako im očigledno treba dodatna pomoć. Žalosna je poruka, poručuje dodajući kako priča o pomoćnicima u nastavi savšreno oslikava kako stvari u Hrvatskoj funkcioniraju.

Pogledajte cijeli razgovor: