Od kune ne vide šumu

Nedavno objavljeni pravilnik i cjenik Hrvatskih šuma o korištenju nedrvnih proizvoda izazvao je nevjericu, kritiku i podsmijeh hrvatskih medija i javnosti. No, iz Hrvatskih šuma čudom se čude zašto se mediji i javnost iščuđavaju njihovom najavljenom naplaćivanju korištenja pojedinih sadržaja šuma.


Iako većina ljudi smatra da je dio “šumskog“ cjenika racionalan, najveće ogorčenje izazvale su sljedeće stavke: dozvola za korištenje površina u svrhu izleta koja po danu za pojedinca iznosi 20, a za obitelj 40 kuna, te dozvola za korištenje biciklističkih staza koja bi se po danu plaćala 10 odnosno 20 kuna.  Glasnogovornica Hrvatskih šuma Ana Juričić Musa i predsjednik Uprave Ivan Pavelić brže-bolje su pokušali spasiti što se spasiti (ne) može. Pojasnili su da bi se naplaćivalo samo za posebno uređene površine poput betonskih roštilja, sjenica, klupa i sličnih sadržaja – zanimljivo, u rubriku slično ubrajaju i adrenalinski park.


Dodatno pojasniti...ili izbrisati?


Mislim da govorim u ime većine kad kažem da im to baš i nije uspjelo. Kako da nas i uvjere kad crno na bijelo piše drukčije u cjeniku? Također, zar je postavljanje klupa i sjenica “ekstra“ ulaganje? Nije li to nešto što bi se trebalo financirati novcem koji već sad za Hrvatske šume izdvajaju građani?


Jer bi se po logici Hrvatskih šuma onda mogao naplaćivati i ulaz u gradske parkove. Ili korištenje sjenice na zagrebačkim jezerima Jarun i Bundek. Korištenje posebno označenih biciklističkih staza u gradu. I zato se ne mogu složiti s gospodinom Pavelićem da je neke stavke u cjeniku potrebno samo dodatno objasniti. Potrebno ih je izbrisati. Koliko god puta ponavljali nešto besmisleno – neće dobiti smisao.


Čije su šume?


Htjela sam usporediti stanje s Njemačkom, ali teško je naći cjenik poput ovoga Hrvatskih šuma koji bi vrijedio na razini čitave države. Iz iskustva mogu reći da se, primjerice, roštiljanje na posebno uređenim površinama u nekim slučajevima naplaćuje, u nekima ne. Ovisi o razini uređenosti, gradu, saveznoj državi.


No, ono što mogu usporediti jest generalno drukčiji stav ovih dviju zemalja prema zelenim površinama u državnom vlasništvu. Sve govori činjenica da je u Njemačkoj (a čini mi se i u većini Europe) ulaz u nacionalne parkove besplatan. Da, dobro ste čuli – besplatan. U nekim njemačkim nacionalnim parkovima besplatna su i vodstva. Naravno, postoje dodatni sadržaji koji se naplaćuju, ali sam ulazak i šetnju prirodom, na uređenim stazama ili ne, dobivate za  0 kuna. U Njemačkoj se na to zeleno državno vlasništvo očito gleda kao na vlasništvo naroda – pa kako onda naplatiti ulaz?  U Hrvatskoj se stekne drukčiji dojam.


Netransparentnost i nelogičnost


Nažalost, nisam posjetila sve nacionalne parkove i parkove prirode u Hrvatskoj, ali za one koje jesam mogu reći da su predivni...i da kod nekih zaista ne razumijem zašto moram izdvojiti novac za ulaznicu, odnosno samo za dozvolu za ulazak, ništa drugo.  Isto tako ne razumijem, zapravo odbijam, neke stavke iz ovog cjenika. Netransparentnost i nelogičnost nisu dobri temelji za povjerenje. Naplaćivanje onog što je zdravorazumski nenaplativo još manje.


 - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći  i njemačku verziju bloga.