D1 - Hrvatski Route 66

Route 66, tzv. Mother Road, bila je glavna cesta koja je nekoć povezivala Zapadnu obalu s ostatkom SAD-a. HRT ovog mjeseca prikazuje dokumentarac Route 66 - Priča o pravoj Americi. I Hrvatska je, međutim,  imala vlastitu inačicu Route 66, državnu cestu D1 - sporu, ali uvijek zanimljivu trasu od Zagreba do Splita.

Route 66 više ne postoji. Kao službena prometnica uklonjena je sa zemljovida i karata 1985. i zamijenjena bržim cestovnim sustavom kroz američke savezne države. Ništa nije preostalo, osim šačice istrošenih fragmenata razbacanih po krajoliku američkog jugozapada. Više ne možete - bez debelog skretanja - vidjeti atrakcije uz cestu poput Plavog kita iz Catoose ili Arkadijske okrugle štale i sličnih prizora, koje krase pejzaž između Illinoisa i Kalifornije. Putujete li danas od moje Oklahome do Kalifornije, krstarit ćete glatkom, šesterotračnom autocestom gdje se zaustaviti možete jedino u restoranima lanaca brze hrane i hotelima u vlasništvu konglomerata.  Autentično američko iskustvo, koje su nekada iscrtavali lokalni običaji i kulture svakog pojedinog okruga i savezne države, rasplinulo se poput dima iz vašeg automobila u vožnji od 120 km/h.

Tako je i s ovdašnjom verzijom Route 66. Od 2000. do 2007. hrvatska autocesta A1 potiskivala je tradicionalnu, staru cestu D1, koja je nekoć bila glavni pravac od Zagreba do dalmatinske obale. Mislim da je D1 većini Hrvata pružala jače zajedničko iskustvo nego Route 66 većini Amerikanaca, jer je gotovo svatko imao ljetne praznike i provodio ih na moru. Prijateljica iz Osijeka ispričala mi je kako je njezina obitelj svake godine vozila iz Osijeka do morske obale 'navigajući' okukama u malenom Fići, prolazeći pokraj mještana koji su uz rub ceste prodavali svašta - od sira do kućnih ljubimaca.  Prisjetila se i da je vidjela žive medvjede, naglašavajući da 'to nisu bili medvjedi koji plešu, bili su samo medvjedi u kavezu'. Također, na tom putovanju uvijek ju je pratila mučnina u vožnji.

Baš kao u Americi, iskustvo ljetnih praznika u Hrvatskoj je promijenjeno i ažurirano na '3G praznik'. Jedinstvene atrakcije uz cestu zamijenile su 'lančane' benzinske postaje i vaš iPhone; nećete više vidjeti niti jednog lokalnog mještanina koji bi vam pokušao prodati kućnog ljubimca. Raznolikost nije među jačim odlikama autoceste, već je to učinkovitost, no poput Amerikanaca i njihove nostalgije za Route 66, postoji također i svojevrsna čežnja za starom cestom prema moru.  Tu je često i zrno ponosa kada se ide u 'pravu' ili 'originalnu' Macolu kod Plitvica, onu sa živim medvjedima, a ne u njezinu slabu reprodukciju, bez živih medvjeda, a ipak  's medvjedima', na A1. 

Stare ceste, svugdje, prije ili poslije potaknu melankoliju. U Americi, to je Route 66; u Hrvatskoj, to bi mogao biti D1. Ono što je nekoć bilo u centru svemira sada leži na periferiji, zaobiđeno i prevladano nečim bržim, novijim. Kad zalutamo natrag na staru cestu, podsjetimo se da vrijeme sa sobom nosi neutaživu glad za promjenom, i kako je čak i ono što se nekad činilo vječnim, poput nas samih, kratkotrajno i na kraju zaboravljeno.




Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati
Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.