Uživaj ponovno – odloži mobitel

Iskreno, ne sjećam se kada sam zadnji put vodila dug i dubok razgovor a da me sugovornik nije prekinuo u pola rečenice jer mu je, eto, zazvonio mobitel. Kao da se razgovori svode na natuknice koje se redaju između poziva ili poruka. Nerijetko mi se dogodi, nakon što sugovornik prekine razgovor i potom se nadugo i naširoko napriča na mobitel, da nastavi: O čemu smo ono pričali? Ali razgovor koji smo vodili već je izgubio nit.

Prema podacima Centra za istraživanja tržišta GFK, u prvih šest mjeseci ove godine u Hrvatskoj je prodano 349.000 pametnih telefona. Hrvati prednjače u regiji u kupnji pametnih telefona i tableta, a ove su godine kupili 61% više Smartphonea nego prošle. Najviše takvih telefona imaju Zagrepčani, slijede Istrijani, Primorci i Dalmatinci, dok se njima najmanje služe Slavonci i Ličani. Stručnjaci objašnjavaju da se ovaj rastući trend odnosi na tehničke mogućnosti koje pametni telefoni nude korisnicima. Ističu da se ponajprije radi o bržem i kvalitetnijem pristupu Internetu, te sve boljim fotografijama koje te spravice snimaju.

Mobilni uređaji postupno postaju sastavni dio nas. Postajemo ovisni o njima. Radije bismo izgubili dokumente nego mobitel. Meni osobno služi kao vanjski hard, moj mobilni mozak. On me podsjeti što i kada moram napraviti, podsjeti me na važne datume. Mobitel je zadnje što pogledam prije spavanja i prvo u što buljim ujutro.

Negdje sam čula da mobiteli služe zbližavanju ljudi koji su daleko i za udaljavanje od onih koji su blizu. Potpuno se slažem s tom konstatacijom jer je, nažalost, dokazujem. Otkad imam pametni telefon s pristupom Internetu, kad god mi se prohtije nazovem svoju obitelj na drugi kraj svijeta, i to besplatno. Odlično mi je to što više ne moram čekati da dođem doma pred računalo da bi se čula s njima. Stvarno se osjećam povezanije s njima nego ikada.

Ali ovaj pametni telefon ima i svoje nedostatke. Nedavno sam se prepala kad sam nešto črčkala po njemu, a on mi pokazao poruku: Za 10 minuta stižete doma. Nema gužve u prometu. Zvučalo je zastrašujuće. On zna gdje sam i kamo idem. Odmah sam isključila pristup Internetu na nekoliko sati. Uz to, prečesto se nađem u situaciji da provjeram e-mail sto puta na dan kao da stalno očekujem užasno bitnu poruku. Isto je s društvenim mrežama. U tramvaju više ne promatram život oko sebe kao nekada, nego buljim u ekran mobitela u potrazi za najnovijim vijestima, ili se dopisujem.

Počeli smo se otuđivati od svijeta koji nas okružuje. Stalno smo u iščekivanju onoga s druge strane i zanemarujemo ljude oko nas. Neki su čak počeli obolijevati od nomofobije - straha od nemanja mobitela sa sobom. U Santiagu u Čileu, pokrenuli su kampanju pod nazivom Uživaj ponovno u skopu koje nude gostima restorana i kafića da ostave svoje mobitele na čuvanje kako bi se prepustili užitku druženja.

Doista smo predozirani informacijama iz virtualnog svijeta koji umanjuje zadovoljstvo razgovora licem u lice. Zato bi bilo dobro krenuti s takvim kampanjama i drugdje. Ma koliko bio pametan, voljela bih da mobitel bude moj alat, a ne ja njegov. Potrudit ću se zato držati nepisanih društvenih pravila poštivanja ljudi oko sebe i njima se posvetiti dok sam u njihovom društvu, ali ništa ne obećavam...

*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.