Stara roba za novo doba


Kad sam tek stigla u Zagreb, u prvoj zgradi u kojoj sam živjela na Črnomercu, imala sam susjeda koji bi svaku subotu i utorak natovario stari Stojadin do kraja. A onda ga svaki ponedjeljak i četvrtak istovarivao. Uopće mi nije bilo jasno čime se taj čovjek bavio. Sve dok nisam doznala za Hrelić - sajam rabljene robe na nekadašnjem rubu grada, gdje se srijedom i subotom može kupit od igle do automobila – doslovno sve.

Dok sam živjela u Argentini nikad nisam imala priliku kupiti nešto rabljeno, što nekomu više ne treba. Iskreno, bojim se da nisam ni znala da se može trgovati rabljenim stvarima - pogotovo mislim na odjeću, jer ono što nam više nije trebalo uglavnom bismo darovali ili odnijeli u neku udrugu. A možda su jednostavno bila druga vremena, pa nije bilo potrebe za nečim takvim.

Prvi put kad sam se uputila na Hrelić moram priznati da sam bila prilično impresionirana. Činio mi se potpuno kaotičnim mjestom na kojem ima svašta i ništa. Vjerujem da mi se to dogodilo jer nisam imala ciljanu robu, išla sam se samo prošetati kao što većina cura mojih godina idu na zagrebačku špicu subotom ujutro. Naravno, od šoka prvi put nisam ništa kupila.

Tek drugi put kad sam došla s jasnom idejom što tražim, počela sam otkrivati čari toga mjesta. Tražila sam malo plinsko kuhalo jer sam se spremala na kampiranje. I našla ga. Nakon malo natezanja i cjenkanja, dobila sam ga za neki sitniš. Bila sam oduševljena. Mislim da sam tada zavoljela Hrelić. Nisam, doduše, baš čest gost. Idem samo kad mi treba određena stvar. Ali uvijek je to priča za sebe - ta atmosfera, ljudi, mirisi… Hrelić je mjesto koje ima dušu.

Već dugo nisam tamo bila. Dok me neki dan nije pozvala prijateljica koja bi htjela obnoviti svoj kafić, pa bi pogledala neke komade staroga namještaja. Odmah sam pristala. Otišle smo čak dvije nedjelje zaredom. Vratile smo se pune ideja. I s puno komada starog namještaja.

Tamo smo upoznale Željka koji godinama prodaje na sajmu. Susretljiv i otvoren, dao nam je veliki popust i čak dovezao namještaj doma. Kaže da nas razumje i da zna što tražimo jer i njegova kćer obnavlja stare komade namještaja. Ostajemo u kontaktu i nadamo se čestoj suradnji. Razmišljam o Željku i pitam se kako mu se da. Pod suncem i kišom, zimi i ljeti, stalno je na sajmu - samo u siječnju i prosincu radi puno manje zbog velike zime.

Prodavači na sajmu kažu da od krize ima sve više prodavača, ali i posjetitelja. Također kažu da im posjetitelji sve češće nude stvari za prodaju.  Zbog sve tanjih novčanika Hrelić i second hand trgovine su nekima jedina mogućnost da si priušte nešto “novo”.

Čini se da je došlo “second hand doba”. Srećom po kupce, većina prodavača ne prepoznaje pravu vrijednost robe koju nudi. Primjerice: ima odličnih tiskanih naslova čija cijena ovisi o težini knjige, ili skupocjenih komada namještaja i odjeće koji se mogu dobiti u bescjenje. Ja se s Hrelića vraćam zadovoljna sa svojim novim akvizicijama, a i prodavači budu zadovoljni što ne moraju vraćati stvari doma. Hrelić je tako mjesto za obostrano zadovoljstvo.


*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovog bloga.