50 godina od govora Martina Luthera Kinga

Martin Luther King svoj najpoznatiji govor izgovorio je 28. kolovoza 1963. sa stepenica ispred Lincolnova spomenika, ispred 250 tisuća ljudi, sudionika Marša za Washington, prekretnice u borbi američkog pokreta za građanska prava.

I samo jednom rečenicom taj predvodnik pokreta za građanska prava uvrstio se u redove onih Amerikanaca čija se imena navode kao najzaslužnija u oblikovanju suvremene Amerike.

Kingova je zadaća bila da govor iz običnog pretvori u povijesni, iz svjetovnog u posvećeni. Međutim, King se mučio s tekstom koji je imao nekoliko verzija i na čijem je oblikovanju radilo previše osoba u danima prije skupa. Masa nije odgovarala na poruke, no tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, gospel pjevačice Mahalie Jackson koja mu je dobacila: "Ispričaj im o snu, Martine".

Baptistički se propovjednik tada odmaknuo od unaprijed sastavljenog govora i krenuo u improvizaciju, izgovorivši riječi koje su postale važne za američku naciju. Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po karakteru...

O svom je snu King govorio šest minuta, a riječi "I have a dream" ponovio je osam puta.

U svom je govoru, koji je ukupno trajao 17 minuta, također pozvao na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropostvo, na slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju. Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

Frazu "sanjam..." King je koristio i ranije, i to dva mjeseca prije na jednom skupu u Detroitu. Jedan od savjetnika nagovarao ga je da je ovaj put ne upotrijebi, jer je "klišej" nevrijedan važnog događaja koji će se prenositi na nacionalnoj televiziji. Međutim, King je postupio po svom.

Govor su danima nakon marša pratili hvalospjevi. New York Times je napisao da će proći mnogo vremena prije nego što Washington zaboravi melodičan i melankoličan glas svećenika Martina Luthera Kinga koji pred nepreglednim mnoštvom ispovijeda svoje snove. Washington Post je tvrdio da se radi o govoru koji se uzdigao iznad vještine govorništva, a Los Angeles Times pisao je o nenadmašnoj elokvenciji vrhunskog oratora koji je posramio zagovornike segregacije.

Skup je, također, ispao pravi trijumf u organizaciji mirnih prosvjeda. Od 250 tisuća ljudi u Washingtonu toga dana, nitko nije uhićen ni za najmanji prekršaj. 

Godinu poslije slavnog govora Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir. U dobi od 35 godina bio je najmlađi dobitnik Nobela za mir u povijesti, a novčanu nagradu se odrekao u korist pokreta za građanska prava. Četiri godine kasnije u Memphisu ga je ubio rasist James Earl Ray.

Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Prema anketi instituta Pew, 49 posto Amerikanaca smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi "ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru".

Kingov govor je 1999. u jednoj anketi izglasan za najbolji govor u američkoj povijesti.