'Lako je stvoriti lažna sjećanja'

Sjećanja nisu vjerodostojan pokazatelj onoga što se stvarno dogodilo, kaže stručnjakinja Elizabeth Loftus.

Kao primjer tomu navodi mnoge sudske slučajeve u kojima je upravo lažno sjećanje bilo ključno za osudu. Loftus kaže da na sjećanja mogu utjecati policijska ispitivanja te psihijatrijske terapije, a u eksperimentu je dokazala i da se lažna sjećanja lako mogu proizvesti.

Tako je1995. Loftus provela istraživanje nad 24 studenta i njihovim obiteljima. Tražila je od svake obitelji da joj daju tri stvarna događaja iz djetinjstva studenata, a ona je dodala i jedno lažno. Studentima je bilo rečeno da su sva četiri događaja istinita. Sedam od 24 studenata sjetili su se i lažnih događaja, a neki su čak i dodali neke svoje detalje.

Svjedočeći u mnogim sudskim slučajevima, Loftus nije mogla dokazati da blokirana sjećanja nisu prava, ali je uspjela pokazati da je moguće usaditi traumatična sjećanja koja se nisu nikada dogodila.

Lotfus također ističe i da nije potreban psihijatar kako bi nam iskrivio sjećanja. Ljudi ih mogu i sami iskriviti i to čine često. Svi se mi želimo sjećati da smo malo bolji nego što u stvarnosti jesmo i to ne mora nužno biti loše, istaknula je Loftus, te dodala da znanstvenici to zovu depresivni realizam ističući da depresivni ljudi imaju točnija sjećanja.