Sigurna Opatija

Sa simpatijom sam primijetio vijest kako je Opatija jedan od najsigurnijih gradova u Hrvatskoj, što je i rečeno i nagrađeno na nedavnoj međunarodnoj konferenciji Sigurnost gradova, održanoj upravo u – Opatiji. Drago mi je, naime, da je taj iznimo ugodan gradić prepoznat kao oaza sigurnosti u ovom vrlo nesigurnom i neugodnom svijetu.

Na vrhu su ljestvice najsigurnijih hrvatskih gradova, kako se može pronaći među podacima na mreži, i gradovi kao što su Samobor i Varaždin. Opet logično: kada čovjek zakorači u elegantni varaždinski barok čini se nemogućim da se na tim ljupkim i urednim ulicama može dogoditi nešto loše. Štoviše, čini se da tamo nema ni siromašnih ni nesretnih ljudi, a to je dojam koji je na mene, primjerice, ostavio superuređeni Strasbourg. Što se tiče Samobora, jasno je da tamo mora biti sigurno, jer kako bi inače Samoborci opušteno pili vino z lonci?

Vratimo se mi našoj sigurnoj Opatiji. Taj mi je grad oduvijek bio na prvome mjestu po ugodnosti, dotjeranosti i nekoj posebnoj atmosferi. Nije bilo lako održavati takvu simpatiju, jer kada čovjek nekome kaže da mu se sviđa Opatija, ljudi obično propadnu u rupu predrasuda i okamenjenih metafora – od toga da je Opatija dosadno mjesto za izvansezonski odmor penzića do, također zijevajuće i maksimalno izlizane, frazetine o Opatiji kao staroj dami.

A istina je da je Opatija jedan vrlo kultivirani europski toponim, gdje se ljeti, u blizini plaže, čuje klasična glazba, a ne neke ultralagane zabavne note ili, nedajbože, one teške narodnjačke. Osim toga, to je jedini grad u Hrvatskoj – kako je u jednom razgovoru lucidno poantirao pjesnik Branko Maleš – gdje čovjek može sjesti sâm za kavanski stol, čitati novine i osjećati se suvereno, budući da se na samačko sjedenje u Hrvatskoj još uvijek gleda s patrijarhalnom, ako ne i primitivnom, podozrivošću.

Dakle, slobodno se osjećajmo sigurno. U Opatiji.