Koncert za EU

Što zasvirati u noći 30. lipnja, tek trenutak uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju? Ovih je dana jedna od istaknutijih tema bio zagonetni koncert u pulskoj Areni kojeg očito neće biti, a kao njegovi eventualni protagonisti navode se Izraelska filharmonija i maestro Zubin Mehta.

I ranije se nagađalo uz kakvu ćemo to glazbu uplesati u EU. Tako su se u jednom redakcijskom razgovoru otprije nekoliko tjedana čula mišljenja kako bečki valcer nije najbolje rješenje, te kako bi bilo bolje razmisliti o tamburici, ojkalici ili nečem što je više karakteristično za Hrvatsku. Ipak, jasno je kako će slavlja i glazbe biti, barem za one koji podržavaju ulazak u EU. Što se toga tiče, i to smo u našoj maloj radnoj sredini riješili: oni koji podupiru taj ulazak morat će za euroskeptične kolege pripremiti odojak i francusku salatu. Čekanje ponoći i prve minute 1. srpnja, naime, podsjeća na one tradicionalne novogodišnje dočeke.

No, osim tamburica, klapa i ostalih naših glazbenih znakova, postoji još jedan hrvatski brend koji bi bio izuzetna podloga prigodom upisivanja Hrvatske na listu Unijinih članica. Taj brend prisutan je u cijeloj hrvatskoj povijesti, a i danas ga se često spominje u različitim situacijama, pa i u onima kada se govori o mentalitetu tipičnom za ovu sredinu.

Drugim riječima, u zadnjim minutama 30. lipnja i prvim minutama 1. srpnja mogli bismo u EU ući uz poznatu skladbu zvanu - Hrvatska šutnja.

Jer, ako je glasoviti avangardni kompozitor John Cage u povijest ušao skladbom koju popularno nazivamo Tišina, uopće nema razloga da Hrvatska u Europsku uniju, pa i povijest, ne uđe uz taktove Hrvatske šutnje.