Japanski ministar: Zašto se stari ne požure i umru

Ministar financija Taro Aso uvrijedio je desetke milijuna japanskih birača mjesec dana nakon izbora ocijenivši da su stari ljudi prevelik teret za državne financije. 

Starim ljudima trebalo bi dopustiti da se požure i umru kako bi smanjili troškove za medicinsku skrb. Ne dao vam Bog da morate živjeti, a zapravo želite umrijeti. Osjećao bih se sve lošije kada bih znao da vlada plaća moje zdravstvene troškove, rekao je japanski ministar financija Taro Aso na sjednici nacionalnog vijeća koje je raspravljalo o reformi socijalne skrbi. Problem se može riješiti jedino ako im dopustite da se požure i umru, rekao je Aso.

Ministrovi komentari neće proći nezapaženo u zemlji u kojoj je gotovo četvrtina od 128 milijuna ljudi starija od 60 godina, a u idućih 50 godina narast će na 40 posto. Rast troškova za socijalne programe, napose za stariju populaciju, razlog su prošlogodišnjoj odluci da se udvosturči porez na kupnju, što je podržala Asova liberalnodemokratska stranka.

Danas 72-godišnji ministar odbio bi medicinsko liječenje koje bi ga održavalo na životu i u tom smislu napisao je upute svojoj obitelji kako ne bi postao jedan od onih ljudi na cjevčicu, rekao je o pacijentima koji se više ne mogu sami hraniti.

Održavanje samo jednog pacijenta u zadnjem stadiju života stoji na mjesec desetke milijuna jena, objasnio je Aso i inače sklon gafovima. Zato je naknadno pokušao objasniti svoje komentare rekavši da je govorio samo o svojim osobnim željama.

Međutim, ministru financija, koji je jedan od najbogatijih japanskih političara, nije ovo prvi zdravstveni komentar jer je 2008., kada je bio premijer, kritizirao umirovljenike koji teško hodaju i stalno idu k liječniku.

Zašto bismo plaćali za ljude koji samo jedu i piju, a ne vježbaju? Ja hodam svaki dan i radim druge stvari, no ja plaćam zato više poreza, rekao je Aso koji je pričao i viceve o oboljelima od Alzheimerove bolesti, a mlade muškarce bez novca ocijenio nepodobnima za brak. 

Ministar potječe iz bogate obitelji i dok je vodio kampanju 2008. odbio je reći kako se njegova obitelj koja je eksploatirala rudnike ugljena koristila stotinama savezničkih zarobljenika tijekom Drugog svjetskog rata.