Sužavanje svijeta

Kad sam u emisiji Dobro jutro, Hrvatska vidio ugostitelja iz Lovrana koji, izvan sezone, putuje na daleka odredišta - i to ona izvan uobičajenih turističkih ruta - to me podsjetilo na jedno pitanje koje sve češće sebi postavljam: gdje je nestala moja želja za otkrivanjem nepoznatih krajeva?

Nikada, doduše, nisam bio naglašeni avanturist; kada su me nedavno pitali jesam li, u mladosti, boravio u kampovima ili putovao s vrećom za spavanje, odgovorio sam kako sam, primjerice, još kao tinejdžer za posjeta Dubrovniku spavao u hotelu Excelsior. Šatori, vreće, hosteli i ljubaznosti stranaca nisu mi bili niti ostali jača strana; ipak, mogu se, mutno, prisjetiti vremena kada su me privlačile destinacije koje još nisam posjetio, širom svijeta. S velikim guštom listao sam bedekere i prospekte, pretpostavljajući kako ću tijekom života sigurno posjetiti sva ta mjesta.

A onda, sa srednjim godinama, ta se želja počela gubiti, dok ju je nadomjestio užitak posjećivanja dobro poznatih i prihvaćenih odredišta. Ponavljanje poznatog nekako je postalo važnije od otkrivanja nepoznatog, sve dok nisam utvrdio kako već godinama nisam otišao na neko novo mjesto. Pa sam, ovoga ljeta, pokušao otići na jednu višednevnu turističku turu; nisam uspio, čak su dva namjeravana polaska bila otkazana zbog nedostatka zainteresiranih. Ne vjerujem da je kriza odgovor na sve; dijele li i drugi moje ponavljačke sklonosti, a na štetu još neviđenog?

Također, promatrajući starije ljude, primijetio sam da su skloni svoj poznati svijet reducirati do minimalnih dimenzija (pritom ne mislim na smanjene fizičke mogućnosti starijeg tijela). Naravno, postoje i drukčiji primjeri - tako sam prije nekoliko godina upoznao vitalnu gospođu u devedesetima, koja još uvijek želi i može sjesti u zrakoplov i satima letjeti do Južne Amerike, u posjet rodbini. Ipak, češće ćemo vidjeti ljude u višim godinama kako odustaju od viška kretanja, koncentrirajući se na dnevnu rutinu maloga dosega.  Kao da povećana spoznajna dubina, koja dolazi s godinama, smanjuje fizičke granice svijeta.

Ili nam je svijet, sada kada je neoliberalno globaliziran, postao previše dostupan i previše sličan u pojedinim dijelovima; drugim riječima - nezanimljiv.