Cunje

S jeseni, svi moramo nešto kupiti; među ostalim, malo obnoviti i ormar s odjećom, osobito ako dugo nismo u njega ulagali. Već neko vrijeme - a mislim da sam ponešto o tome i spomenuo u ovoj rubrici - oprezan sam s kupnjom odjeće, jer mi je odjednom postalo jasno kako su cijene tih artikala pretjerane, te čudno u nesrazmjeru s ostalim proizvodima na tržištu. Dakle, sniženja i outleti postali su praktički jedina mjesta gdje ću nešto kupiti - i to ne sniženja s bijednih 20 ili 30 posto popusta, nego s barem 50 posto.


Ipak, ovih sam dana došao u situaciju da jednostavno moram kupiti nove traperice. Kako nisam vozač, a kako je u središtu grada, gdje živim, sve manje dućana (preseljeni su u trgovačke centre na rubovima Zagreba), obišao sam onih nekoliko raspoloživih trgovina u i oko Ilice. Cijene - visoke, no vrhunac je bio kada sam u jednoj od tih tekstilnih lihvarnica naišao na traperice poznate, ali ne vrhunske, marke, što su stajale više od tisuću kuna! Tisuću i devedeset, čini mi se.


Ako se zna da u proizvodnji, negdje gdje je daleko i jeftino, ta roba stoji nekoliko dolara, što mi to plaćamo u tih tisuću kuna? Zaboga, pa riječ je o komadu platna! Za petstotinjak kuna više već se može kupiti solidan i moderan televizor, a neusporediva je, laički pretpostavljam, količina znanja i truda uložena u proizvodnju jednog tehničkog predmeta i ona uložena u jednu cunju. Naravno da je najam prostora skup (premda, i televizori se prodaju u nekom dućanu koji je potrebno platiti), naravno da brendiranje i reklama koštaju, ali tisuću i više kuna?! Nedavno sam, online, kupio povratnu zrakoplovnu kartu do Berlina za otprilike isti iznos, pa ako me netko uvjeri kako su kerozin, usluge zračnih luka, plaće pilota i kabinskog osoblja, te milijunske cijene aviona manje ulaganje od stroja za šivanje, konca i malo platna, priznat ću da sam u krivu. Premda, istina je negdje drugdje - proizvođači odjeće očito su davno prestali prodavati svoj osnovni proizvod i počeli tržiti neke mutne pojmove poput stila, načina života, filozofije...


Ostavimo mi filozofiju filozofima, stil povjesničarima mode, a način života sociolozima i posvetimo se hlačama, majicama, košuljama, jaknama... Izuzetak je, naravno, visoka moda, no ona se ionako radi za manji krug bogatih ili prebogatih ljudi.

U suprotnom, uskoro ćemo automobil kupovati za gotovinu, a višestruko skuplje traperice - na rate.