Požar i bura

A lijepo se govori da nevolja nikad ne dolazi sama. Najprije su me, u nedjelju, uštekala leđa, čineći moju pokretnost bolnom i vrlo ograničenom. Što mi se i nije činilo nekim problemom, s obzirom na to da je vani divljala bura, dosađujući svojim iritantnim zvukom. Ali dan kasnije pojavio se i požar; kombinacija bure, požara i slabe pokretnosti ne čini se baš dobitnom.

Zatekao sam se, naime, ovih dana u Novom Vinodolskom, srećom dovoljno daleko od vatre i dima; dim se, ustvari, vidio s balkona. Televizijske su slike iz nedalekog Selca potresne, kao i misao da, iz godine u godinu, nečija nepažnja (ako je o tome riječ) dovodi do katastrofa u kojima su angažirane, danonoćno, stotine iscrpljenih ljudi što nastoje obuzdati vatru. Ovaj dodatni moment s burom - kada zrakoplovi ne mogu biti angažirani - osobito je opak.

Osim toga, u jednom trenutku i u Novom je nestalo struje. To je još i najmanja nevolja, no bilo je pomalo sablasno gledati ljude kako u redu stoje ispred pekarnice - tko zna što još dolazi, treba se osigurati - dok dućani i lokali stoje paralizirani, jer polako otkazuju računalne kase, hladnjaci...

Budući da u četiri godine, koliko pišem ovaj blog, nikad nisam propustio rok utorkom, s mukom sam pomislio kako ću - zbog nedostatka struje koja hrani laptop - morati pisati na onoj virtualnoj tipkovnici smartphonea, što je mogućnost kojoj se ne veselim, kao što se i inače nemoguće veseliti nužnom zlu (to da moj laptop ima bateriju s čijom zalihom mogu na miru napisati tekst i poslati ga elektroničkom poštom nije mi, kao tehničkom tutleku, palo na pamet). 

No, onda je došla struja, bura se stišala, tekst se počeo kuckati, a čak su i leđa bolje. Također, budući da od zla - pa i ovako kombiniranog - uvijek postoji veće, cijelo vrijeme orkanskih udara bure, požara i vražjih problema s leđima pomislio sam kako je divno da se sve to događa na tlu. Ako se kada zateknete, recimo, u zrakoplovu pod naletima orkanskog vjetra, kada ta sirota limenka najbolje ostvaruje sliku orahove ljuske, znat ćete o čemu govorim. Dok god je čovjek na zemlji, pa makar i puzeći, dobro je.

A i ne treba izgubiti smisao za humor. Tako me nasmijala, na crni način, naslovnica jednog dnevnog lista na kojoj, iznad golemih naslova o plamenu i nevoljama, stoji reklama za popularno štivo čija je prva naklada - baš tako piše - planula! 

Zanimljiv odabir riječi.