Dvije zastave

Zanimljivost koju se upravo spremam napisati već sam puno puta prepričavao prijateljima i poznanicima, tako da će oni ovaj blog sigurno preskočiti. Jedino je problem ako ovo i inače čitaju samo moji prijatelji i poznanici - u tom slučaju zanimljivost (ili je barem ja držim takvom) koja slijedi ostat će bez publike.

Već nekoliko godina, kada dolazim u Berlin, stanujem u zgradi s apartmanima za iznajmljivanje u jednoj ugodnoj, slijepoj, uličici blizu glasovitog Nollendorfplatza; riječ je o kvartu opjevanom u Christophera Isherwooda i u mjuziklu te filmu Cabaret. Apartmanska zgrada, sagrađena vjerojatno šezdesetih godina prošlog stoljeća, zadnja je u nizu s lijeve strane, a kako je posjećuju uglavnom pripadnici gej populacije, na njoj se vijori zastava duginih boja. Zgrada prije nje odlično je održavana građanska vila, jedna od onih u koju bismo mogli smjestiti neke Glembajeve. Na toj je zgradi također zastava - i to hrvatska.

Riječ je, naime, o hrvatskoj ambasadi u Berlinu.

Ovih dana, kada se intenzivno raspravlja o homofobiji i sličnim pitanjima, vrijedi spomenuti kako, eto, Hrvatska i gejevi ipak negdje mirno i miroljubivo koegzistiraju, bez mržnje i incidenata, sa zastavama što paralelno vijore na vjetru. Čak ima i ironije u podatku da je Hrvatska, prilično homofobna zemlja, jedno od svojih glavnih europskih veleposlanstava smjestila u srcu jedne od najstarijih gej četvrti u svijetu, kojom najnormalnije hodaju, primjerice, muškarci fetišistički potpuno odjeveni u kožu, ali s izrezom na stražnjci. Je li to nekakav coming out hrvatske diplomacije?

Nadam se da ovih nekoliko redaka neće potaknuti Ministarstvo vanjskih poslova da hitno traži drugu adresu za svoje berlinsko poklisarstvo. Uistinu nema razloga, jer između Hrvatske i gejeva mogu se uspostaviti dobri odnosi.

Barem oni diplomatski.