Bećarac

I bećarac pada kao žrtva političke korektnosti. Ono što nam se u početku učinilo kao dobrodošao regulator neugodnih javnih ponašanja - a riječ je upravo o političkoj korektnosti - u međuvremenu je postalo proždrljivi kontrolor kraj kojega se ne može probiti nikakav humor.

Bećarci su ovih dana prozivani zbog stanovitih televizijskih reklama; prosti su i uvredljivi za žene, tvrde navodno mnogi. To što je taj slavonski deseterački dvostih dospio na UNESCO-vu listu zaštićene nematerijalne kulturne baštine upravo zbog svoje drskosti i lascivnosti kao da smo zaboravili; da je umiven, ne bi ni bio nikome interesantan. 

Otkako te bećarce svakodnevno slušam na televiziji i sâm sam se zarazio stihotvorstvom. Tako sam, u povodu zadnje ovosezonske emisije Pola ure kulture - sretan što ću malo odmoriti glavu od neprestanog pritiska javnoga posla - smislio sljedeći bećarac, dodavši mu i onaj simpatični auftakt Aj:

Aj gotova si emisijo glupa
Oštrica ti odavno već tupa.

Kada sam to zapjevušio, svi su se nasmijali, najglasnije baš urednica emisije Branka Kamenski (koja je taj pokušaj bećarca i zapisala u svoju tekicu); a mogla me, recimo, tužiti saborskom Odboru za zaštitu dostojanstva televizijskih emisija.

Zašto smo postali društveno tako namrgođeni i nabrušeni, da više ne možemo podnijeti malo dobronamjerne poruge i šale? Na subotnjoj kavi pričamo o toj temi i moj dugogodišnji znanac ističe kako u latinskim kulturama i dalje postoji dobacivanje muškaraca ženama u prolazu; to govori više o komunikaciji i vitalitetu nego o erotici, to je ritual u kojem se žene itekako znaju dobro postaviti, pa će muško dobacivanje suvereno poklopiti nekom otrovnom opaskom, najčešće onom koja dotiče mušku veličinu ili spolnu moć.   

Lako je tebi govoriti kada nisi ti predmetom poruge i lascivnosti, čujem kako govore oni što su uvrijeđeni bećarcima. E baš zato sam smislio i jedan na vlastiti račun; ideju sam dobio na subotnjoj kavi koju sam spomenuo, gledajući veselu povorku ponosa gejeva i lezbijki (i svih ostalih) kako prolazi središtem Zagreba. Preciznije, ono što me inspiriralo bio je gotovo koreografiran nastup specijalaca što su osiguravali povorku, izuzetno atraktivnih državnih službenika, koji kao da izlaze iz istog inkubatora, temeljenog na snazi, dizajnu i izvrsnom fizičkom izgledu.

Taj bećarac, iako svjedoči o bijednim stihotvornim mogućnostima autora, vjerojatno je jedinstven po tome što ga mogu zapjevati i gejevi i njihovi mrzitelji; pritom će ga gejevi tumačiti više metaforično i erotično, dok će mrzitelji biti potpuno doslovni, kao što mrzitelji uglavnom i jesu. Dakle, ovako:

Aj specijalac dobar pendrek ima
Šteta što ga ne da pederima.
Jedan dva...