U registraturi

Prikovan sam bio uz Prvi program HTV-a, u nedjelju navečer, kada je, u još jednoj reprizi, prikazana prva epizoda sjajne serije "U registraturi" scenarista i redatelja Joakima Marušića. Da epizoda! Riječ je gotovo o cjelovečernjem igranom filmu, i tako svake nedjelje navečer.


Kolikod mislimo da smo sve rekli o vrhunskim djelima televizijske baštine - koja se u određenom ritmu repriziraju, postižući uvijek visoke gledanosti - gledatelj opet niti jedno to prikazivanje ne može prešutjeti. Kod ovoga ovdje gledatelja, tj. mene, razlog je i ljubav prema izvanrednom romanu Ante Kovačića, koji sam pročitao gotovo deset puta.


Osim romana, jednog od najdražih mi u pročitanoj lektiri, volim i ovu seriju uz koju sam odrastao i u kojoj su mnogi glumaci ostvarili sjajne uloge, predvođeni senzacionalnim Uglješom Kojadinovićem, čiji portret kumordinara Žorža jednostavno ne može biti nadmašen. A tu su i Fabijan Šovagović, Ljubica Jović, Rade Šerbedžija, Mato Ergović... Naravno, i melankolični dječak Rene Medvešek kao mali Ivica Kičmanović, glumac koji je kasnije postao prominentna kazališna osobnost. Izuzetan doprinos atmosferi daje i glazba Arsena Dedića, slijedeći sjetnu i počesto turobnu liniju zbivanja, opisanih sa strašću, angažmanom, ali i ironijskim humorom.


Premda govori o vremenu koje smatramo vrlo dalekim - u obuzetosti sobom i trivijalnim tehnološkim privjescima naša suvremenost, ustvari, nema živaca za uživljavanje u bilo koje drugo vrijeme - "U registraturi" je vječna priča o životnim razočaranjima, o svijetu koji, čini nam se u mladosti, obećava tako puno, a na kraju nam malo toga daje; uglavnom nam, postupno i definitivno, uzima čežnje i snove, ostavljajući nas da, možda i poput ostarjelog Kovačićeva registratora, skončamo u plamenu sagorjelih iluzija. Kao što piše Ante Kovačić pri samom kraju romana, Sve što bijaše lijepo i ugodno izjede zub vremena i pretvori u prah i crvotočinu...


Ne sve; ljepota je ostala u knjizi, potom u seriji. Tko zna gdje joj je kraj.