Gospođa u bubi

Nekada je svijet imao smisla za detalje, za neki usputni dojam, zabilježbu, misao. Danas,  kada se čovjek prihvati pisanja u ovakvom ili sličnim prostorima očekuje se da bude relevantan, da govori o temama što su važne svima, dakle o politici, društvu, ekonomiji, zdravlju. Inače nema lajkova, a čitatelji će, suočeni s tekstom o nekom detalju, prezrivo zaključiti kako se autor bavi nerazumljivim sitnicama.


Kakvog onda ima smisla gospođa u bubi?


Gospođa u bubi slika je koju sam uočio za jednog od nedavnih sunčanih dana. S obzirom na to da vrlo često, osobito kada je vrijeme lijepo, pješice idem na posao, prema zgradi HRT-a, tog sam dana među mnoštvom automobila što su brzo prolazili kraj Nacionalne i sveučilišne knjižnice spazio jednu dobro održavanu, originalnu bubu, kultni automobil koji će oduševiti svakog ljubitelja oldtimera. Bubom je upravljala gospođa u solidnim godinama,  odlučna i čila - to se moglo osjetiti i u tom, vrlo kratkom, prizoru. Među svim bezličnim automobilima, što nalikuju jedni na druge - jer i proizvođači se automobila, valjda, kao i trudbenici u svim branšama, danas više bave time što i kako rade drugi, umjesto da se bave vlastitom vizijom - buba se isticala svojom osobnošću i trajnošću. Čila gospođa u bubi jako me, uglavnom, razveselila, jer pokazala je da kvalitete ipak opstaju i da su ipak tu negdje među nama, koliko god smo ozlovoljeni sveopćom površnošću što ne pamti ni od danas do sutra, a kamoli dulje.


Iz takve perspektive sve postavke o relevantnim temama postaju nezanimljive, jer previše pozornosti daju onome što se danas čini važnim, a već nakon kratkog vremena samo - trivijalnim. Dnevne afere, dnevnu politiku i natezanja odnijet će vjetar vremena, a gospođa u bubi trajat će i dalje, uglancana i poletna, kao i njezino vozilo.


Meni se to čini baš relevantnim.