Taoci

Negdje u subotu rano popodne, u tramvaju broj jedanaest što je od Črnomerca putovao prema Trgu bana Jelačića, saznao sam da je toga dana utakmica. Ustvari, posumnjao sam i nešto ranije, vidjevši pregršt policijskih snaga u gradu, no u toj jedanaestici više nije bilo sumnje, s obzirom da je u njoj bilo i nešto navijača. Mi koji ne pratimo sport uvijek, naravno, saznamo zadnji.

Derbi Dinama i Hajduka bio je dovoljan da grad bude talac navijača. Na središnjem trgu bilo ih je puno, urlali su u koloni duž Draškovićeve, a kasnije je stradao i jedan taksi pod njihovim udarcima. Dakle, što se to događa uvijek kada se događa utakmica?

Događa se to da običan čovjek bude taocem buke i bijesa. Događa se to da oni koji su drukčiji - po boji kože, recimo - vjerojatno u to vrijeme ne smatraju uputnim zateći se na ulici. Događa se to da građanima Zagreba - premda plaćaju najveći prirez u državi - grad bude otet na pola dana. A navijačka "kultura" u nas je, nažalost, obilježena mržnjom, rasizmom, homofobijom i uopće svim najgorim obilježjima.

Ipak, ni jedna se vlast ne obračunava s tom i takvom navijačkom "kulturom". Možda i zato što vlast intuitivno voli da su joj građani malo u strahu, a možda i zbog toga što se mit o hrvatskim navijačima uvijek veže uz nacionalni ponos i oslobađanje. Drugim riječima, nitko se ne usudi jasno i definitivno reći da mit o "našim" navijačima ustvari odobrava primitivizam, neprosvijećenost i nasilje, te da takvih prizora više ne smije biti na našim ulicama. I da divljanje nema nikakve veze s patriotizmom. Uostalom, iz te iste jedanaestice, u subotu popodne, lijepo se mogao vidjeti jedan od grafita na iličkim fasadama - Najgori narodi imaju najbolje rodoljube!

U međuvremenu, nama koji smo za mirne i pitome ulice ne preostaje drugo nego da uzmemo primjerak prijevoda "Stilskih vježbi" i u vlastitom domu, dok ispod prozora prolaze horde, čitamo o jednom drugom tramvaju broj jedanaest, onom u kojem se zbiva apsurdistički, duhoviti Queneauov tekst, kao i besmrtna izvedba Pere Kvrgića i Lele Margitić. Tramvaj broj jedanaest koji vozi smijeh i kreaciju, a ne mržnju, bijes i nasilje.