Popravljači povijesti

Najnovija zanimljivost vezana uz Adolfa Hitlera - a lik i nedjela tog strašnog zločinca uvijek iznova provociraju javnost - govori o tome kako ga je najvjerojatnije, kada je imao četiri godine, neki lokalni dečko (otprilike iste dobi) spasio od utapljanja u ledenoj rijeci. Dodatni je kuriozitet podatak da je taj dječak-spasitelj kasnije postao svećenik, ubrojivši u svoja dobra djela i ovo, barem iz današnje perspektive, potpuno bizarno.

I odmah kreću nagađanja: što bi bilo da ga nije spasio? Bi li svijet bio bolje mjesto? Takvim pitanjima, primjerice, pripada i novi roman Stephena Kinga o čovjeku koji se vraća u prošlost kako bi spriječio ubojstvo presjednika Kennedyja.

O popravljanju povijesti govore mnoge knjige i filmovi, jer to je jedna od popularnih tema. Problem je u tome što izmjena jedne stvari lančano usložnjava cijelu situaciju, pa se, recimo, može dogoditi da, popravljajući jedno zlo, proizvedemo tri nova. I tako dalje...

Kad je o toj temi riječ sjetim se jednog iznimnog filma, sovjetskog Idi i gledaj (1985.) Elema Klimova, u kojem pratimo pakleno putovanje dječaka Florje kroz horore drugog svjetskog rata. Na kraju filma - žao mi je što to moram otkriti, ali nadam se da ćete to zaboraviti do trenutka kada i ako budete u prilici pogledati film - četrnaestogodišnji Florja, nakon što mu se lice izobličilo od muke i patnje ratne stvarnosti, nailazi na fotografiju Hitlera, bačenu negdje na tlo. On uperi oružje u fotografiju tog demona i krivca za rane i smrt milijuna, a na istom se mjestu pojavi fotografija nešto mlađeg Hitlera. On ustrijeli i tu sliku, no potom se pojavljuju fotografije sve mlađeg Hitlera, te redom bivaju izrešetane. Dok ne iskrsne slika zločinca kao bebe; tu je Florja zastao, ne povukavši okidač...

Ta prekrasna sekvenca uklapa se u priču o riječnom spasitelju. Što se njega tiče, a i šire, budući svećenik Johann Kuehberger pokazao je veliku hrabrost i učinio dobro djelo, izvukavši četverogodišnjaka iz hladne rijeke. Činjenica da je spašeni kasnije postao sinonim za najmonstruoznijeg masovnog zločinca nije problem tog srčanog čovjeka. Možemo eventualno reći da je siroti svećenik imao gadan peh - umjesto da je iz struje izvukao nekog tko će usrećiti čovječanstvo, ili barem nekog običnog čovjeka (koji čovječanstvu neće previše naštetiti), zgrabio je i spasio bolesnu vreću g.....

A opet, što bi bilo nije to napravio? Možda nešto još gore? Premda, gore je odista teško zamisliti... Iako znamo da, nažalost, postoji.