Koncert

Bilo je blizu devet navečer i jedino što sam želio, nakon cjelodnevnog posla, jest stići što prije doma. Ipak, prema elektronskom displeju na tramvajskoj stanici kod Glavnog kolodvora, trebalo je čekati tramvaj još nekih osam-devet minuta; pješice bih do stana došao tek za nešto više, no umoran čovjek nije dobar kandidat za pješačenje.

Ali, čekanje gradskog prijevoza nije bilo uobičajeno. Na postaji su dva dečka, jedan s gitarom, a drugi s nekim malim bubnjem, svirali i pjevali, sjedeći na jednoj od onih metalnih klupica. Doduše, već odavno ulični glazbenici nisu novost u Zagrebu, premda u tu skupinu često znaju zalutati i neuki početnici koji svoje instrumente dozlaboga rastežu, mučeći slučajnu publiku. Ta tema nije nova i u ovom blogu već je o njoj bilo govora.

Svejedno, ovu dvojicu pjevača/svirača moram spomenuti, možda ne toliko kao glazbeni fenomen, koliko kao vrsne zabavljače koji su uspjeli cijelu mrzovoljnu postaju prožeti dobrom energijom. Repertoar im je bio poznat, ugodan, mekan, s pjesmama poput klasične Djevojko u sutonu tihom, pokraj rijeke što koračaš... Ljudi su ih slušali, povremeno zapljeskali, a bogme i novčići su ravnomjerno slijetali u otvorenu kutiju za gitaru, koja im je služila kao kasa.

Umor je nestao; dobro kažu da je glazba ljekovita. Tramvaj je u međuvremenu stigao, no potpuno sam ga ignorirao, odlučivši se za sljedeći, što mi je omogućilo još desetak minuta užitka u odličnoj glazbeno-uličnoj atmosferi. 

Mnogo ljudi voli ići na koncerte, slušati glazbu, pjevušiti, plesati. Koncerata ima raznih i ima ih sve više, od slavnih do alternativnih imena. S druge strane, nije vijest da ste pronašli dobar koncert; vijest je da je dobar koncert - pronašao vas.