Uradi sam

Jednog lijepog i sunčanog jutra, prije nekoliko dana, izišao sam iz brze gradske željeznice koja me od centra Münchena dovezla do zračne luke Franz Josef Strauss. S obzirom na moje pomalo starinske putničke navike, stigao sam u zračnu luku čak dva sata ranije; razni brzi šalteri i skraćene procedure meni su uglavnom nepotrebni, jer uvijek imam dovoljno vremena za sve aerodromske operacije.

Tog jutra višak je vremena bio osobito dobrodošao. U prekrasnoj zgradi Terminala 2, naime, naišao sam na neke novotarije. Prije reda za prijavu na let, koji se, zahvaljujući velikom broju šaltera, obično kreće vrlo brzo, naišao sam na neko čudno komešanje. Grupice ljudi tiskale su se ispred automata za samostalnu prijavu (tzv. self check-in), a službenici su im nešto objašnjavali i pomagali. Automati za samostalnu prijavu nisu ništa novo, no ispalo je da, ovoga puta u Münchenu, nikoga ne puštaju u red za klasičnu prijavu prije nego što je pristupio self check-inu!

Odmah me uhvatila panika, jer nema ništa gore nego u datim okolnostim svladavati novi stroj. Iako sam pribran i miran putnik, nisam izdržao da nervoznim glasom lagano ne protestiram kod jedne službenice: Zar odista više ne postoji mogućnost klasične prijave? Nije vam uopće komplicirano, ljubazno mi odgovara službenica, samo ukucate prezime, ime i šifru rezervacije (tzv. booking code); istu šifru čak mi je i pokazala na papiru s podacima o letu koji sam držao u ruci.

Nakon desetak nervoznih minuta napokon sam došao na red za automat i uspio isprintati svoj kupon za prijavu na let (tzv. boarding pass). Službenica mi se srdačno nasmiješila, komentiravši: eto, vidite da nije bilo teško. Jednako srdačno složio sam se s njom i stao u red za šalter. Do toga dijela bilo mi je donekle jasno što se događa: prijavu čovjek obavlja sam, a na šalteru samo predaje kofer. No, kada sam došao na šalter, gospođa je preuzela moju prtljagu i moj boarding pass, te potom isprintala novi kupon! A što s onim starim? 

Možda je sve to samo neka vježba, pomislio sam, jer mi se ne čini logičnim, niti jeftinim, raditi dvostruki posao. Možda putnike pripremaju na masovni prelazak na samostalnu prijavu? Možda je to stvar i pojačane kontrole, kako se u redu za prijavu ne bi ni teoretski mogao naći netko tko ne putuje? Eto, ostat će sve na razini zagonetke, jer zbog panike oko novog stroja zaboravio sam pitati zašto se sve to zbiva, a na stranicama zračne luke nisam pronašao ništa što bi zagonetku odgonetnulo. 

Premda, zanimljiv je i sljedeći podatak: automata, a ni gužve, nije bilo u drugom dijelu goleme dvorane, gdje obitavaju šalteri za prijavu onih putnika što lete business- razredom. Za koju tisućicu više, kao i uvijek, osim boljeg tretmana na aerodromu i u avionu zadržavate i mogućnost da se ne opterećujete uradi sam tehnikom - nego da nužne  postupke i dalje netko drugi radi umjesto vas. Ljudski rad u zapadnom svijetu očito je postao daleko preskup; valjda uskoro možemo očekivati dućane bez prodavača, restorane bez konobara i slično.

Ali zato će svugdje biti automat koji će uimati novac i izdavati proizvod. Bez osmijeha.