Gadgeti

Nedavno sam imao priliku vidjeti novi film Koko i duhovi, nastao prema klasičnom djelu hrvatske dječje literature; autor je Koka, naravno, Ivan Kušan, a redatelj je filma njegov sin Daniel Kušan

To da smo svi gutali Koka, kada je tome bilo vrijeme, poznata je stvar. Zanimljivo je da su u adaptaciji za ekran otac i sin Kušan (obojica su scenaristi filma) priču o Koku stavili u neko međuvrijeme (ako već ne u međuzemlje), u vrijeme kada su djeca još bila starinska, odnosno nevirtualna. Zato se u društvu za stolom, nakon gledanja filma, javila i rasprava: je li uopće moguće priču o Koku smjestiti u današnje vrijeme?

Vjerojatno jest, ali jako teško. Jer, današnji Koko morao bi biti nakrcan raznim gadgetima, padovima i podovima, morao bi neprestano biti online, te hitro, brže od bilo kojeg majstora pijanista, prstima prelaziti preko tipkovnice ili ekrana mobitela; morao bi akcije organizirati preko fejsa - gdje bi sigurno imao veliku podršku - a u Pariz bi, za potrebe ekranizacije Koka u Parizu, morao putovati nekom od trendy niskotarifnih zrakoplovnih kompanija. Bismo li takvog Koka uopće prepoznali?

Takav Tehno Koko vjerojatno bi bio pretjerano nabrijan, ubrzan, hiperaktivan i - nužno površan. Mogućnost je da bi se pojavio i u 3 D verziji, trčeći nam pokraj glave. I sve to u ime duha vremena, uvjerljivosti i prepoznatljivosti.

Ipak, ono što je najvažnije za Koka ovdje nije još niti spomenuto. A to je sjajni, humorni i ironični, Kušanov stil, stil koji je sudjelovao i u mom osobnom formiranju, te razvijanju ukusa u literaturi, umjetnosti i uopće životu. Mnogi od nas takvi su kakvi jesu zahvaljujući, među ostalim, i izvrsnim knjigama koje smo pročitali u djetinjstvu, pa ako vam se ne sviđa kako smo ispali obratite se, molim vas, i autorima tih knjiga.

Nijedan gadget tu ne može pomoći.