Komplicirano

Eto, i to se jednom moralo dogoditi. Jedan slavni pisac najavljuje prepravljenu i pojednostavljenu (valjda ne misli i poboljšanu?) verziju svog planetarno popularnog romana.  Jer, kaže taj glasoviti profesor i pisac, roman treba treba prilagoditi suvremenom čitatelju, onom koji čita u digitalnom mediju, a ne na papiru. Vlastite odlomke pritom on naziva predugima, a jezik previše zahtjevnim.

Riječ je o Umbertu Ecu i njegovom srednjovjekovnom krimiću "Ime ruže". S obzirom na to da je taj slavni intelektualac poznat po zaigranosti, jedino mogu pomisliti kako je ovo jedna od njegovih psina, odnosno podvala. Jer da bi itko pri zdravoj pameti takav projekt mogao doživljavati ozbiljnim, teško mi je prihvatiti.

Zna se, doduše, da velika djela svjetske književnosti imaju svoje verzije i u slikovnicama, stripovima ili sličnim medijima. Možda je profesor odlučio sam obaviti taj posao, kako ga ne bi pojednostavljivali drugi, koje ne može kontrolirati. 

U svjetskoj književnosti, budimo otvoreni, postoji mnoštvo djela kudikamo kompliciranijih i zahtjevnijih od "Imena ruže". Što će se tek njima dogoditi? Hoće li "Gospođa Dalloway" u tom prepravljanju i osuvremenjivanju napokon dobiti pristojnu i normalnu prvu rečenicu? Tko još, uostalom, roman počinje na sljedeći način: Gospođa Dalloway rekla je da će sama kupiti cvijeće? Kakav je to početak, tko to može razumjeti, kako će to izgledati na digitalnom čitaču? Zašto ne bi počelo jasno i lijepo: Bila jednom jedna gospođa Dalloway...

Pretpostavljam da će među najvećim stradalnicima novog literarnog poretka biti ruski klasici: likova ima previše, a i imena su im preduga, da ne govorimo o monstruoznom broju stranica. Sve se to dade fino skratiti i sažeti.

Takvu je Pandorinu kutiju otvorio profesor Eco. Pandorina kutija? Što je to? Previše komplicirano...