Dnevnik

Ništa nije ovog ljeta kako sam zamišljao.

Ponajprije, vrijeme. Uzevši glavni dio godišnjeg odmora u drugoj polovici srpnja nadao sam se – čak i tamo gdje sam išao, na sjeveru Europe – toplom i  lijepom vremenu, no bilo je prohladno, sivkasto, kišno.

Potom, pitanje ljetne literature. Bio sam siguran kako ću pronaći neki sjajan roman što će mi uljepšati dane, no završio sam čitajući jednu pomalo neobičnu, dokumentarnu, knjigu o Firenci – Florence, A Delicate Case Davida Leavitta – a nakon toga Grishamova Suradnika i tvrdokuhani Dexter sanja mrak Jeffa Lindsayja.

Ipak, između dva putovanja pronašao sam u redakcijskoj hrpici knjigu koja će mi obilježiti ljeto – riječ je o dnevničkim zapisima Kraj novina kolege Josipa Pavičića, dugogodišnjeg novinara, kritičara, urednika, pisca i nakladnika. U toj knjizi on piše o razdoblju od 1976. do 1978. godine, o zadnjim danima slavnog Vjesnika u srijedu, popularnog VUS-a, ali i, naravno, o društvenom kontekstu tih godina, o umjetnicima, novinarima, političarima. Dio zanimljivosti i prepoznavanja, što se mene tiče, u tome je što taj kontekst i sam poznajem, premda sam mu se pridružio desetljeće  kasnije.

Pavičićeve bilješke potpuno su osobne; drugi bi svjedoci vremena drukčije pisali ili drukčije opisali likove iz te dokumentarne priče, ali to nije presudno.  Na ovom mjestu potrebno je napomenuti kako sam uvijek imao predrasude o ljudima koji vode dnevnik; takav mi se posao činio sitničavim, kao da autor daje previše pažnje svojoj svakodnevici i svojoj ličnosti općenito. Ali, zašto mi je onda zanimljivo čitati takvo štivo? Možda je ne pisati dnevnik daleko nadmenije i snobovskije nego pisati ga, možda onaj koji ga ne piše očekuje da će ga jednog dana netko drugi napisati za njega.

Prepuni smo iluzija o svemu i svačemu, pa tako i o samima sebi. Dnevnički zapis vraća nas na našu osjetljivu, krhku, osvetoljubivu, svadljivu i dnevnu mjeru. Jer, ništa nije kao što zamišljamo, ni ljeto, ni literatura, pa ni naše veličajne osobnosti rategnute tijekm vremena, odnosno vremenâ.