The Glembays

Oduvijek sam volio Gospodu Glembajeve, ponajviše zbog vodoskoka sjajnog i sočnog teksta koji dolazi iz toga slavnog djela naše dramske literature. A da nije samo riječ o lektirskoj drami  koja se svečano iznosi van blagdanskim danima, postalo mi je jasno davno, negdje devedesetih, kada je jedan mlađi kolega imao običaj zabavljati nas na kavi deklamiranjem redaka iz Glembajevih; rečenice poput Sve su to nervi, dragi moj Leone ili Ja sam orobljena i pokradena  strašno bi nas veselile, kao da je riječ o replikama iz nekog sitcoma, a ne o visokoj književnosti.

Na tim kavama, naime, shvatio sam da Glembajevi mogu biti itekako živi. I zato sam sa znatiželjom otišao na novu predstavu u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu; iz drugog reda lijevo (uvijek volim sjediti blizu pozornici) zadovoljno sam zaključio kako je u ovim, najnovijim, Glembajevima sve pomalo drukčije nego što bismo očekivali. Ni Leone ni stari Glembay ni barunica Castelli nisu žrtve typecastinga, već su donijeli dah neočekivanog u likove koje smo navikli zamišljati na jedan konvencionalan način. Tmasta atmosfera drame ponekad je bolno uvjerljiva, i ako se razgovara u dva i pol u noći, mi osjećamo taj kasni sat, osobito u glasu Ignjata Glembaya.


U domu Glembajevih sve je pretjerano, naglašeno, sve je puno velikih riječi, razmetanja, zvučnih imena i asocijacija. I premda se na kraju pokaže kako je sve to prevarantska shema, mjehur od sapunice, hohštapleraj, i kako se minusi u bankama računaju u milijunima, ipak mi se čini da su taj tekst i taj svijet iznimka, nešto puno bolje nego što smo zaslužili. Kada je o hrvatskoj kulturi riječ, često se sjetim sjajnih riječi redatelja Hrvoja Hribara, koji je svom profesoru, velikom Anti Babaji, napisao sljedeću posvetu: Šest filsmkih rola Breze, uz nekoliko stihova i taktova, jedino je što bi ovaj narod mogao poslati među zvijezde kao svoju svemirsku sliku.


A ako bismo u svemir poslali svezak Gospode Glembajevih, uz njega bi trebala ići napomena: ovo nismo mi. Znamo, doduše, biti i ubojice i varalice, kao i ta dešperatna gospoda što ispisuju lažne mjenice.

Ali ne znamo to biti na tako elokventan način.