I što sad...

Nismo to očekivali, iznenađeni smo, ne znamo čemu se možemo nadati, najbolje je pričekati! Vidjet ćemo što onda... Do tada prikupljat ćemo informacije, slati izvidnice, dogovarati se: što ako! Itd, itd. To bi nekako bilo sažeto razmišljanje i činjenje međunarodne zajednice u odnosu na zbivanja u arapskome svijetu, što više ne obuhvaća "samo" sjever Afrike.

San o mirnoj ili relativno mirnoj pobuni naroda protiv okamenjenih vladara svakim danom pretvara se u sve veću zabludu. Kako ni prije nismo vodili preveliku brigu o tome dijelu svijeta, osim ako je rasla cijena nafte, tako smo i sada na brzinu donijeli zaključke.

Euforično smo slavili pobjedu mladih i neustrašivih na ulicama u Tunisu i Egiptu. Ben Ali napustio je zemlju u nekoliko dana, Hosniju Mubaraku trebalo je daleko više i uz ljudske žrtve, ali i on je otišao! Tjedni koji su slijedili pokazali su da nije tako lako stvarati nov državni sustav, stavljati nove ljude na nova mjesta. U međuvremenu, valovi potresa zahvatili su Jemen, Jordan, Alžir, Maroko, Bahrein, a i saudijska kraljevina našla se na trusnom području.

No prava erupcija dogodila se u Libiji. Narod je krenuo protiv vođe, a vođa je odlučio ne povući se, već pročistiti vlastiti narod! Pukovnik je upotrijebio oružje. Mrtvi se broje u stotinama, tisućama! Nitko zapravo ne zna koliko je ljudi ubijeno. U stalnim borbama i preuzimanjima pojedinih gradova od strane pobunjenika ili Gadafijevih vojnika, teško da itko to može i učiniti. Čeka se prestanak ubijanja da se zbroje žrtve! Samo najbolji i najvjerniji dostojni su dalje nastaviti život! Suludo, ali istinito! Ili oni ili ja, od samog početka bio je jasan Moamer Gadafi. Odstupit neće nikada, bio je jasan od samog početka obračunavanja s vlastitim narodom, a ako mora umrijeti, umrijet će mučeničkom smrću, što pretpostavlja i smrt još tko zna koliko Libijaca!

S tim i takvim čovjekom međunarodna zajednica sada mora vidjeti kako dalje! Kako ga privesti razumu? Naime, Gadafi je ovih dana dokazao da je duboko poremećena osoba, Kimova dinastija, prema Gaddafijevima postupcima, doima se normalnim vladarom! Apsurd je tim veći jer umjesto da mu se pronađe liječnik, stručna osoba i institucija, zbog različitih interesa hoda se na prstima oko njega, kako ga ne bi dodatno uznemirili.

Oprezno s uvođenjem sankcija, još opreznije sa zamrzavanjem računa, nikako s uvođenjem zone zabrane leta, još manje s pomoći novoosnovanom Nacionalnom vijeću.

Bez obzira na to što je francuska vlada prva priznala libijsko Nacionalno vijeće, što Britanija, zajedno s Francuzima, smatra da treba odlučno onemogućiti ubojicu da dalje djeluje, nema izgleda da će se išta krucijalno dogoditi.

Za bilo kakvu međunarodnu vojnu opciju treba mandat UN-a. NATO, s iskustvom Afganistana i zbivanja u Iraku, teško da će sam, pa i uz američki blagoslov, krenuti! Iz stožera se poručuje - prije bilo koje akcije moramo biti svjesni i poštovati lokalne osjećaje i stremljenja. I što sada...

EU ne namjerava dalje od razgovora. Kako u krugu te unije ne postoji, koliko god se to najavljivalo i isticalo, zajednička sigurnosna politika, iz Bruxellesa se podsjeća da je na svakoj zemlji članici odluka kako će u takvim situacijama postupati.

Čini se da EU i dalje ne želi vidjeti opasnost koja postaje sve veća i sve izglednija. Pritisak izbjeglica iz Afrike, čime je Gadafi uvijek ucjenjivao. To nikako neće ostati samo regionalni problem, već problem cijelog europskog kontinenta. Malta već poziva na solidarnost, kako sav teret ne bi ostao na graničnim državama!

Kako je sve to bilo drugačije kada su jaki od najjačih šefovi G8 u L'Aquili prije samo dvije godine ugostili ekscentričnog arapskog vođu Gadafija. Svi sretni, ugodni razgovori za stolom, od do tada ozloglašenog poticatelja terorizma, Libijac je postao rado viđena osoba!

Kako svi koji su mu se tada preko stola smješkali, sada izgledaju smiješni! U surealnom svijetu, pojavljujući se pred novinarima u Tripoliju, pukovnik, u tradicionalnoj odjeći i tradicionalno nečitljiva pogleda, grmi da je njegova zemlja na udaru SAD-a i Al-Qaide! Gdje je tu sad zajednička borba protiv terorizma, kao da je upitao svijet.

Gadafijev otpor samo je podsjetnik na neke povijesne činjenica: revolucije su najčešće krvave i neizvjesnog trajanja. Teško je nagađati što nakon njih dolazi.