Isprika

Primijetio sam nedavno riječi koje je, između ostalih rečenica i riječi, izrekao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prigodom posjeta Hrvatskoj. Govorio je o tome kako sve nevine žrtve zaslužuju ispriku, a onda je to pojasnio i utvrdio širokodžentlmenskom i galantnom gestom: komu god treba isprika, rekao je otprilike on, treba dobiti ispriku...

Zanimljivo gledanje na žrtve i na isprike. Jer, isprika je nešto što podjednako, ako ne i više, treba onomu tko je zlo počinio. Isprika je terapeutsko sredstvo kojim bi počinitelj trebao potvrditi dvije stvari: najprije, da razumije prirodu svog zločina, i drugo, da taj zločin neće ponoviti. Prema Dodikovim riječima, pak, nekako se čini kako su jedino žrtve te koje trebaju ispriku pa će ju, kad im već toliko znači, i dobiti.

U balkanskom prostoru često je ovakvo poratno ponašanje u kojem su različite strane svjesne kako moraju ići dalje, normalizirati odnose, komunicirati i trgovati, ali i dalje se drži tzv. figa u džepu i nitko ne želi priznati da možda nije bio u pravu. Povijest ovdje nije učiteljica života; i isprike su, prema tome, tek ceremonijalne, a da se ništa nije shvatilo i prihvatilo; da pravog razumijevanja zločina i kazne nema, pokazuju i nadrealne situacije kada ljudi bivaju optuženi, kao u nekoj noćnoj mori, na temelju priznanja iznuđenog najgorim mučenjima.

Nažalost, i Hrvatska pokazuje iste osobine kada se treba ispričati i postaviti prema nevinim žrtvama nečijeg kvazidomoljubnog divljanja, od obitelji Zec pa do žrtava u Pakračkoj Poljani, Sisku, Osijeku, Gospiću...

Zamislite samo koliko je snage i dobre volje bilo potrebno da se smire strasti nakon užasa 2. svjetskog rata, te da Europa zakorači u novo doba. Zahvaljujući pravim isprikama i velikom trudu ta Europa, eto, već više od šezdeset godina živi u miru i popriličnom blagostanju, čak i u projektu ujedinjenja.

A lažne isprike i nemogućnost da se kritički promotri vlastito ponašanje - jer jedino je vlastito bolje ponašanje zalog vlastite bolje budućnosti - idu smjerom suprotnim od željenoga; idu prema sljedećem ratu.