Umorstvo mobingom

Užasno sam se uzrujao za vrijeme gledanja emisije "8. kat" posvećene zlostavljanju na radnome mjestu, mobingu. Emisija je bila dobra, i baš zato što je bila dobra došlo je do uzrujavanja na mojoj strani ekrana; nije lako, naime, slušati priče o psihološkim i drugim zvjerstvima koje zlostavljači provode na radnim mjestima.

Vrhunac je bio slučaj čovjeka koji je sustavno mjesecima mobingiran na svom poslu, da bi se na kraju, na jednom zajedničkom radnom sastanku, jednostavno srušio mrtav!

Nažalost, naše zakonodavstvo i pravosuđe očito nisu tako istančani da poduznu ono što bi trebalo u tom slučaju, a trebalo bi zlostavljače, mobere, optužiti za umorstvo. Jer, lako bi bilo dokazati kako je smrt toga čovjeka izravna posljedica mobinga, prema tome, oni koji su to učinili ne razlikuju se od "kolega" s pištoljem ili sjekirom; dapače, moglo bi se čak argumentirati da su ponešto perfidniji i gori.

Naravno, ne može se svaki sukob ni nesuglasicu na radnome mjestu automatski proglasiti mobingom; primijetio sam, naime, kako ljudi vole nekritički upotrebljavati tu novu riječ prigodom bilo kakvog nezadovoljstva na radnome mjestu. Takvo nekritičko odčitavanje mobinga u nekom nesporazumu ili tvrdoglavosti skreće, ustvari, pažnju s onih pravih slučajeva zlostavljanja koji ostavljaju ozbiljne i dugotrajne posljedice, a znaju, vidimo, završiti i smrću. Upravo zato važno je da i zakoni i njihovo provođenje budu dovoljno osjetljivi da mogu zaštititi žrtve mobinga te procesuirati zlostavljače.

Ali, kažem, s obzirom na to da se još uvijek mučimo s pravednim kažnjavanjem onih s pištoljima, sjekirama i bejzbol-palicama, ovi "sofisticirani" ubojice u rukavicama, ubojice mobingom, i dalje će očito prolaziti "lišo"...