Poruke

Godine i godine loših poruka, i što se onda desi? Dečko od 17 godina, Miroslav Tunjić, bude ubijen na cesti, pretučen i ostavljen da ga pregazi auto. U medijima se provlači fraza o "nesretnom spletu okolnosti"; to je svakako preblag pogled na stvari, jer sasvim je jasno tko je do tih i takvih okolnosti doveo. Dva očito potpuno bešćutna i obijesna tipa.

U životu sam se nagledao američkih policijskih, kriminalističkih i sudskih serija, te sam iz toga naučio da, kad je riječ o ozljeđivanju i ubijanju, nema baš puno milosti, pa ni obzira prema tome što je počinitelj mlad. Iz povijesti maloljetničkog i mladalačkog nasilja u nas može se primijetiti neka uistinu čudna tolerancija prema mladim počiniteljima, te beznačajne penalne mjere. Tako se dogodio i apsurd da je jedan od napadača na Luku Ritza sudjelovao u novoj nasilničkoj akciji!

U Hrvatskoj je i inače sve prepuno loših poruka, od nekažnjenih pljački do deklarativno osuđivanih, a potiho njegovanih uvjerenja kako se, recimo, u Domovinskom ratu ne može počiniti zločin, ili kako je nacionalizam nešto pozitivno. Hrvatska je netolerantna prema drugom i drukčijem, neprosvijećena i, pokazuje se prečesto, baš opasna.  U Hrvatskoj  se oštro obračunava s trivijalnostima poput jointa, ili poput krađe laptopa (koji je, nota bene, ukraden nakon što poslodavac zaposleniku nije isplatio plaću; ne opravdavam nikakvu krađu, ali valjda je jasno da je poslodavac taj koji bi trebao biti u fokusu prava i pravde). Oštro se obračunava s blogerima i "povredama časti", a istodobno se najgnjusniji napadi, premlaćivanja i cipelarenja nagrađuju minimalnim kaznama. 

Ništa od toga ne bi prošlo u jednoj običnoj američkoj seriji. Da ne govorimo o tome da su zločini počinjeni iz mržnje i obijesti pod posebnim povećalom; kad bi oni vidjeli što se u Hrvatskoj događa, vjerojatno bi pomislili da su se, poput Carrollove Alice, propali kroz rupu ili se našli s druge strane ogledala.

Ocijeni članak