Ludosti Mela Gibsona

Oduvijek mi je bilo nešto čudno kod Mela Gibsona. Znam, već čujem komentare tipa lako je sada biti pametan, kad je čovjek očigledno prolupao; ali, ja se svejedno sjećam svojih prvih dojmova o tom glumcu, u vrijeme kada je postajao velikom zvijezdom.

Radio sam tada u dnevnim novinama, kao filmski kritičar, pa sam se tako dotakao i lika i djela Mela Gibsona u nekom od filmova iz druge polovice osamdesetih (je li to bilo Smrtonosno oružje ili neki drugi naslov, ne mogu reći). Mladalački bezobrazno, bez onog takta koji možemo razviti ponajprije radom i godinama, napisao sam nešto negativno o glumcu, referirajući se na njegov blentavi ili teleći pogled, ne znam točno. Nešto me, svakako, u tom pogledu odbilo, neka usiljenost, potreba da se prikaže boljim nego što jest.

Tjedan-dva kasnije stiglo je vrlo odrješito, i dobro napisano, pismo jedne nezadovoljne čitateljice - da, tada nije bilo internetskih foruma, a ljudi su još pisali pisma, ne skrivajući se iza anonimnih jedinica i nula - koja je negativno recenzirala moju recenziju, osobito me napadajući zbog načina na koji sam se izrazio o Melu Gibsonu. Osim nekih i inače čestih opaski o kritičarima što se hrane kritiziranjem tuđih djela, umjesto da naprave svoja, čitateljica je pretpostavila  kako sigurno nisam ni izbliza tako zgodan i talentiran kao ta filmska zvijezda, pa sam i očekivano ljubomoran. I sve su njezine pretpostavke točne, osim one o ljubomori.

U različitim tekstovima više sam puta spominjao ovu zgodu, ne samo zato što mi se čini vrlo simpatičnom, nego i stoga što sam izuzetno rijetko primao takva pisma. Život je, eto, dovoljno dug da se netko iz omiljene hollywoodske zvijezde prometne u odbojnog negativca; već dulje vrijeme, naime, ponašanje i izjave Mela Gibsona zazorni  su i neprihvatljivi. Je li to ludilo prouzročeno alkoholom, stresom, laganjem samome sebi, bolešću ili nečim drugim, ne možemo znati. Ali, nije mi cilj reći - jesam li vam ja još onda govorio... Kao i svi ljubitelji filma, nadam se da će Mel Columcille Gerard Gibson, kako mu je puno ime, uspjeti pobijediti destrukciju.

Jer, iako su mi njegove redateljske grandezze strane, uvijek rado gledam onaj duhoviti serijal Smrtonosno oružje. Bez obzira na to što sam, možda, nekad davno napisao.      

Ocijeni članak