Bračani i Škoti

Ako me nešto razveselilo u našoj tmurnoj stvarnosti - nezaposlenost, porezi, kriza - onda je to bila najava jednog ljetnog festivala, koju sam ugledao neki dan čim sam se probudio, napravio kavu i uključio televizor s emisijom Dobro jutro, Hrvatska. 

Nije to nikakva vijest, u ovo doba godine sve vrvi od ljetnih druženja, filmskih, kazališnih, glazbenih, plesnih. Gotovo svako mjesto na moru ima nekakve svoje Dane i Susrete. Ali, najava Supetar Super Film Festivala privukla me podatkom da je zemlja partner ove godine - Škotska! Što to povezuje hladnu i brdovitu Škotsku i sunčani Brač? Pa naravno - stanovit štedljiv odnos prema materijalnim dobrima, da se diskretno izrazim.

Legendarni su, naime, vicevi i o Bračanima i o Škotima, vicevi što nas uče kako nije uputno očekivati da nas u tim dijelovima svijeta netko počasti kavom. Primjerice: Bračanin kupuje kartu za utakmicu Hajduk - Dinamo i daje 30 kuna. Blagajnica mu kaže: Ali, gospodine, karta je 60 kuna! A Bračanin će: U redu je, ja navijam za Hajduk, gledat ću samo njih.

I gotovo identičan o Škotima: 
- Soba s pogledom na more stajat će vas dvije funte više.
- A ako obećam da neću gledati kroz prozor?

Premda je riječ o kulturnim stereotipima, oni su ovdje dosjetljivo iskorišteni kako u filmskom povezivanju, tako i u festivalskom marketingu. Supetar Super Film Festival, koji traje od 7. do 10. srpnja (ovo mu je drugo izdanje) i predstavlja nove europske dokumentarne filmove, ima veselu i srdačnu internetsku stranicu, a bogme i praktično upućuje na popuste u prijevozu koje možete ostvariti ako putujete na festival. Jer, zašto se razbacivati novcem, osobito u ova recesijska vremena?

Sve to čini se tako zabavnim i veselim da bih najradije (kad me u tome ne bi sprečavale radne obaveze) uzeo kofer i uputio se na Brač. Na trajektu od Splita do Brača ne bih ni pisnuo, kako nas uči i sljedeći vic:
Došao Bračanin sa ženom u Split. I morali se oni vratiti na Brač, a Bračanin govori: Ajme kako ćemo nazad, 'ko će nam dat za karte? I kaže njemu kontrolor na trajektu: Ma nema problema, ako ne pisneš do Supetra, ne tribaš kupit ni za sebe ni za ženu. I Bračanin se složi. Kad su došli u Supetar, pita njega kontrolor: I, kada ti je bilo najteže da ne pisneš? A Bračanin odgovara: Najteže mi je bilo kad mi je žena upala u Brački kanal!

Ocijeni članak