Seks zauvijek?

Među onim malim novinskim vijestima – to su one najslađe, na samo nekoliko redaka – nalazim i vijest kako će sjajna i glasovita britanska glumica Helen Mirren uskoro pisati knjigu o seksu. Ovo su vremena, dokaz je to, u kojima odista sve prolazi – pa i to da engleska kraljica piše knjigu o seksu.

Helen Mirren, naime, prije gotovo četiri godine sjajno je odigrala Elizabetu II., u drami što opisuje kraljičine dvojbe i muke nakon smrti princeze Diane.

U svojoj će se knjizi Mirren (inače rođena 1945.) baviti seksom i seksualnošću starijih osoba, jer i sama kaže kako joj seksualni život nije nestao u ovim, kasnijim godinama života. To me odmah podsjetilo na francusku spisateljsku zvijezdu Michela Houellebecqa i njegove opore, ali istinite misli o tome kako želja za seksom ne nestaje kako se broj preostalih godina pred nama smanjuje, nego je uvijek prisutna – ali s promijenjenim mogućnostima realizacije.

Seks u zlatnom dobu nije nova tema, no kad se njime bavi žena koja je, pripremajući ulogu, morala ući u biće jedne kraljice, onda je to odmah zanimljivo. Predrasude prema seksu starijih, primjećuje Mirren, imaju mahom mladi ljudi; riječ je, naravno, o vrlo kratkovidnom razmišljanju, jer mladost dođe i prođe, a što bismo trebali raditi sa sobom (ili bismo to trebali raditi samo sa sobom?) cijelo preostalo vrijeme?

Ljudski libido nije isti i, kao što bi se reklo u parafrazi naslova slavne komedije Neki to vole vruće, some like it hot, some like it not. No opstanak erotske želje sigurno je ohrabrujuća vijest kao i emancipirano razmišljanje da čovjek uvijek ima pravo na tu želju, a da ga sredina ne proglasi nakaradnim ili neprimjerenim.

Drugim riječima, bolje biti star i napaljen, nego star i bezvoljan. Pogotovo zato što, poslužimo se Houellebecqovim citatom, nedostatak volje za životom, avaj, nije dovoljan da bi čovjek poželio umrijeti.   

Ocijeni članak