Voljeti zastavu

Tijekom Svjetskog nogometnom prvenstva u Brazilu najviše me fasciniraju sveprisutne hrvatske zastave i njezine boje na navijačkim rekvizitima. Posvuda crveno-bijele kockice. Navijači s ponosom pokazuju da su Hrvati.


Brazilom se ovih dana vijori crvena, bijela i plava boja. Društvene mreže su prepune fotografija i poruka u kojima svatko iskazuje nacionalnu pripadnost. No stara je navika da  čim završi prvenstvo, odjednom nestanu i zastave. Ne znam zašto. Valjda se ljudi u domovini jednostavno ne uspijevaju toliko identificirati s državnim blagdanima kao s nogometom.


U Argentini, međutim, u svakoj hrvatskoj kući tijekom cijele godine negdje visi hrvatska zastava, a negdje blizu nje uglavnom i argentinska.


Podizanje zastave u školi

Ondje nas još u osnovnoj školi uče voljeti i poštivati državnu zastavu. Ona nam kroz dalje obrazovanje postane dio svakodnevnog života i to ostane zauvijek ugravirano negdje u nama. Svjetlo plava i bijela zastava sa suncem u sredini znak je pripadnosti Argentini, bez obzira na obiteljsko podrijetlo. Od malih nogu znamo da zastava u biti spaja zajedničku želju za boljom sutrašnjicom  naše Argentine.


U Argentini ima oko 50 tisuća škola. Ima ih velikih u gradovima, ali i onih malih, običnih  seoskih škola, ili u džungli sa slamnatim krovovima, u pustinji…. Neke imaju tisuće đaka, neke mali broj djece različite dobi koji dijele razred.


Ali svima je zajedničko to što se svaki dan u školi podiže zastava prije početka nastave. Svi đaci moraju mirno stajati i uglavnom se pjeva Himna Zastavi. Na kraju dnevne nastave slijedi spuštanje zastave, ali tada bez pjesme. Od vrtića do kraja srednjoškolskog obrazovanja prati nas taj svakodnevni ritual.


Zakletva zastavi

Samo najbolji učenici imaju čast podići zastavu. Samo oni s najboljim ocjenama suočit će se sa špagom koja se zapetljala nakon vjetra ili sa zahrđalom ručicom jarbola koja zapinje. Ja sam imala tu čast mnogo puta, pogotovo tijekom osnovne škole - moram priznati da sam “pucala” od ponosa.


U četvrtom razredu osnovne škole uoči 20. lipnja kad se obilježava Dan Zastave, svi đaci daju zakletvu argentinskoj zastavi. To je obećanje poštivanja ne samo tog državnog simbola, nego i povijesti, tradicije i žrtve onih koji su se borili za argentinsku slobodu. To je veliki dan za svakog klinca. Od tada zastava postaje neodvojivi dio našeg života.


I poslije ponosa ponos


Ovih se dana posvuda i u Hrvatskoj vide zastave i reprezentativne crveno-bijele kockice. Inače, osim pred državnim institucijama, u Hrvatskoj rijetko viđam državnu zastavu. Zato mi je lijep običaj da se na svadbama ističe zastava i barjaktar predvodi kolonu uzvanika na svatovima.


Žao mi je što za državne praznike rijetko viđamo zastave na privatnim zgradama i kućama. Zastava bi trebala biti puno više od navijačkog rekvizita. Nadam se, bez obzira na nogometne rezultate Vatrenih, da će se zastave vijoriti na sve strane i za Dan Državnosti, 25. lipnja.


.*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.

Ocijeni članak