Djeca u akciji


Vidio sam budućnost i ona funkcionira, glasi jedan slavni citat. Nedavno sam imao čast biti sudac na 3. godišnjem natjecanju Engleski u akciji u Zagrebu. Okupili su se učenici osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske. Natjecali su se u drami, uvjerljivom govorenju i sricanju na engleskom jeziku. Ako je iduća generacija budućnost Hrvatske, ne sumnjam da će Hrvatska u idućim desetljećima ne samo izdržati, već i trijumfirati.

Natjecanje Engleski u akciji više je usmjereno na to kako učenici koriste engleski jezik da bi se izrazili, nego na gramatičku točnost. U kategoriji uvjerljivog govorenja ocjenjivali smo strastvenu argumentaciju učenika o tome treba li nam vjera, trebaju li djeci uzori i jesu li starije generacije mudrije od današnjih - da spomenem samo nekolicinu. 


Djeca su u redu 

Neke od izvedbi ostavile su me bez riječi. Primjerice, Filip iz Novske sve nas je uvjerio da nam treba vjera, citirajući pritom sve i svakog, od Nietzschea, preko Voltairea, do Thomasa Aquinasa. Najviše me impresioniralo što taj 14-godišnjak nije iskoristio Boga kako bi umanjio važnost znanosti, već nam je ilustrirao kako vjerska uvjerenja mogu potaknuti znanstveno istraživanje. Filip je iznio primjer astronoma i katoličkog svećenika Georgea Lemaitrea, glavnog teoretičara iza teorije velikog praska i ideje o vječno širećem svemiru, koji je hipotezu preuzeo iz biblijskog stiha prema kojemu Bog razastire nebesa kao veo.

Učenica koja je pobijedila u natjecateljskoj skupini od 5. do 8. razreda, Alma iz Sv. Jurja na Bregu, održala je inspirativni nastup, argumentirajući da je većina svega onoga što posjedujemo danas zapravo reciklirana kopija prošlosti, napominjući da ništa u prostoriji, zapravo ništa iz naših života, nije novo, već je samo modificiran izum iz prošlosti. Objasnila je da iako možda imamo veći pristup znanju od prethodnih generacija, čini se da nemamo njihovo nadahnuće, niti iskustvo koji bi mogli proizvesti mudrost. Mudre riječi za jednu 14-godišnjakinju.


Posvećenost

Najimpresivniji dio ove priče odnosi se na trud koji je uložen u izvedbe. Mnogi ljudi, osobito Hrvati, vole reći da se Hrvati boje pokušavati, jer su previše pesimistični. Time se objašnjavaju velike količine skepticizma koje neki prijatelj može spremno sasuti na vaše snove, hitro gaseći svaki nagovještaj optimizma.

Zašto pokušati kad ionako nećete uspjeti? Iza ovih učenika, međutim, stoji mentor koji im pruža punu podršku. Netko tko ih je ohrabrio da provode vrijeme vježbajući (obično nakon nastave i vikendima) čak i suočeni s nesigurnom pobjedom. Jesu li izvedbe bile savršene? Nisu, i da opet spomenem Voltairea, ne bismo trebali dopustiti da savršeno bude neprijatelj dobrog. U ovom slučaju, savršeno bi bilo neprijatelj odličnog. 


Iduća generacija

U toj djeci vidio sam volju da pokušaju, da se upinju, da ulože trud neovisno o ishodu. Dok ova generacija možda još nije mudrija od prethodne, uvjeren sam da će to postati. Oni među nama koji ostanu skeptični i pesimistični trebali bi se ukloniti s puta. Vidio sam budućnost. Sada ih pustimo da rade.



   _________________________________________________________________

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.

Saznajte više o natjecanju Engleski u akciji slušajući moj radijski prilog u subotu, 22. ožujka, u HRT-ovom Weekend Magazinu Glasa Hrvatske nakon Croatia Today u 18.15 CET.

Informacije o idućem natjecanju možete pronaći ovdje: 
http://umna.hr/natjecanje.html

Ocijeni članak