Život između

S prvim valom većih migracija u Njemačku zabilježen je i izraz „gastarbajterska književnost“. To se danas, ipak malo politički korektnije (ali ne baš sasvim korektno), naziva migrantskom književnošću. Iako su tadašnji pisci često još uvijek pisali na materinjem jeziku,  današnji predstavnici uglavnom su potomci tog prvog valog useljenika te stvaraju na njemačkom.


U Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u utorak je otvorena izložba o životu poznate njemačko-rumunjske spisateljice i nobelovke Herte Müller. Müller je rođena u Rumunjskoj kao dio tamošnje njemačke manjine u Banatu. U svojim tekstovima kritizirala je komunističku diktaturu  zbog čega je politički progonjena i krajem 1980-ih pobjegla u Njemačku. Njezina priča i stvaralački put nagnala me na ovo razmišljanje o piscima koji stvaraju između dviju kultura, dvaju svjetova, jezika i političkih sustava. O onima koji stvaraju između njemačke i hrvatske kulture.

Među najuspješnije predstavnike takozvane migrantske književnosti ubraja se Marica Bodrožić. Sa devet godina stigla je iz Hrvatske u Njemačku. Dobitnica je brojnih stipendija i nagrada za svojih devet dosad objavljenjih knjiga. Kritičari posebnu ističu njezinu poetičnu i inovativnu uporabu njemačkog jezika. Na hrvatski je preveden njezin prvi roman – Tišina, rastanak – te zbirka priča Tito je mrtav.

Slična je i priča Zorana Drvenkara. Rođeni Križevčanin s tri godine se s roditeljima, koji su željeli bolji život, doselio u Berlin. Na književnu scenu se probio kao autor knjiga za djecu i mlade – napisao ih je preko dvadeset, prevedene su na četrnaest jezika  Nakon toga uslijedili su i „ozbiljniji“ romani, među njima i jedan o ratu u Hrvatskoj.

Jagoda Marinić rođena je kao dijete „gastarbajtera“ u njemačkom gradiću Waiblingenu. Poznata je postala svojim kratkim pričama i romanu Bezimena, koji je preveden na hrvatski, a nedavno je objavila svoj drugi roman Restoran Dalmacija. Također radi kao novinarka te piše za kazalište.

Nicol Ljubić nagrađivani je novinar i pisac. Majka mu je Njemica, otac Hrvat. Rođen je u Zagrebu,  ali odrastao je i živio u Švedskoj, Grčkoj, Rusiji i Njemačkoj. Do sad je objavio dva romana, u hrvatskom prijevodu dostupan je jedan: Bonaca je tuga.

Osim porijekla, ove autore veže tematika koja se u manjoj ili većoj mjeri proteže kroz njihovo stvaralaštvo - život između dviju kultura, sjećanja na djetinjstvo, priče roditelja, identitet - sva ona pitanja koje taj život „između“ nosi sa sobom.

Napokon su djeca hrvatskih „gastarbajtera“ dobila glas, netko je javno počeo razmišljati o njihovoj potrazi za mjestom u njemačkom društvu. I sama sam se bavila sličnim pitanjima dok sam živjela u Njemačkoj, a i nakon povratka u domovinu gdje su me doživljavali „Švabicom“. U Njemačkoj sam pak bila „Ausländer“. Taj neki osjećaj da pripadaš svugdje i nigdje teško je opisati.

Iako je Njemačka multikulturalna zemlja, zanimljivo je da se u svakodnevnom životu još uvijek radi razlika na temelju prezimena. Još uvijek ste stranac i gost, osoba s „migrantskom pozadinom“ iako ste rođeni u Njemačkoj ili proveli u toj zemlji većinu svog života. Još uvijek se ističe koliko dobro takve osobe vladaju njemačkim jezikom – kao da  on nije njihov primarni i zapravo materinji jezik.

Gore navedeni pisci svrstavaju se u migrantsku književnost – no ne spadaju li oni zapravo u njemačku književnost? Migranti i uz njih vezana tematika sastavni su dio tamošnjeg života, a ne nešto egzotično.

S obzirom na ratna događanja 1990-ih godina i drugi migracijski val iz Hrvatske u Njemačku uskoro će se vjerojatno pojaviti i novi val pisaca s tom famoznom migrantskom pozadinom. Pitam se hoće li se oni uspjeti riješiti gastarbajterske i izbjegličke stigme.  Uspjeti pisati o životu unutar, a ne između dviju kultura.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.

Ocijeni članak