Četveronožna društvena mreža

Prije nešto više od godinu dana malo čupavo stvorenje nazvano Šaša ušlo je u moj život, a da nisam ni slutila koliko će ga promjeniti. Mala samojedica tada je imala svega par mjeseci. Iako je plan bio da bude privremeno doma dok odradimo cijepljenje i ostale veterinarske poslove - jer je bila namijenjena roditeljima moga dečka - to malo stvorenje uvuklo mi se pod kožu i više se od nje nisam mogla odvojiti. Iskreno, i ranije sam razmišljala o tome da nabavim psića, ali dnevne obveze tada su bile izgovor koji mi je nesvjesno uskratio puno toga tijekom niza godina.

Dok sam živjela u Buenos Airesu imali smo psa. Nakon što sam se preselila u Hrvatsku kokerica Blonda ostala je s mojim roditeljima. Mislim da se nitko kao Blonda nije toliko veselio mojem dolasku na godišnji u Buenos Aires. Ona je doživijela duboku starost od 19 godina, ali nas je nažalost napustila prije nekoliko godina. Izgubili smo jednog člana obitelji. Valjda me i to na neki način sputavalo da se odlučim za uzimanje kućnog ljubimca - ta spoznaja da je njihov životni vijek kraći od našeg.

Bila mi je poznata količina ljubavi koju pružaju. U danima kada je nostalgija za obitelji odradila svoje, želja za kućnim ljubimcem bila je sve jača. S Blondom smo rijetko išli u šetnju jer smo imali veliki vrt i u njemu smo se svakodnevno igrali i natezali s njom. Sa Šašom je druga priča. Živimo u stanu tako da je više puta dnevno vodimo na šetnju, na trčanje i na igru s njezinom ekipom. Šaša me tjera da izlazim van i onda kada mi se ne da, ali uvijek se vraćam bolje raspoložena.

Prije Šaše poznavala sam jedino prve susjede, ali nakon nje moj se krug ljudi povećao i stvorila sam nova prava prijateljstva s ekipom iz parka. Čak sam upoznala puno susjeda koje, iako nemaju ljubimce, često srećem tijekom šetnje. Naši su nas četveronožni ljubimci upoznali i osjećam da mi se obitelj povećala. Svakodnevno se viđamo i dijelimo puno više od zgoda i nezgoda naših pasa.

Čini mi se kako su ljudi koji vole životinje, a pogotovo oni koji imaju kućnog ljubimca, puno otvoreniji i susretljiviji od ostalih. Nerijetko priskoče u pomoć kad je netko u nevolji. Znanstveno je dokazano da posjedovanje kućnih ljubimaca ima dobar učinak za srce, liječi depresiju i snižava krvni tlak. Znanstvenici također ističu da djeca koja odrastaju uz kućnog ljubimca u 50% slučajeva manje obolijevaju od alergija, a i imunitet im je puno bolji. Sveučilište u Warwicku provelo je istraživanje koje je dalo zanimljive rezultate: Djeca koja imaju kućnog ljubimca, imaju i manje izostanaka iz škole jer su zdravija.

Priznajem da mi je Šaša puno puta zadala glavobolje. Pogotovo kad se vratim doma nakon posla i nakon njezinog zavijanja za dobrodošlicu, primijetim svoje poderane šlape. Ili kad me ignorira u parku i luduje po svom. Ali svi ti lijepi trenuci koje mi pruža potiskuju manje lijepe.

Zato ovaj blog posvećujem Svjetskom danu zaštite životinja koji se obilježava 4. listopada. Moja draga Blonda i moja razmažena Šaša i njezina ekipa koju čine Lava, Roko, Spot, Buga, Don, Whisky, Bruno, Bela, Enzo i drugi – razlog su da odam priznanje tim bićima koji nam se uvijek vesele kad nas vide, ne prigovaraju i potpuno su odani. A zauzvrat jedino traže malo pažnje i ljubav!

                *-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.

Ocijeni članak