Made in Bangladesh

Sad sam se sjetio kako sam na etiketama nove odjeće, tek donesene iz dućana, znao pročitati: Made in Bangladesh. Bilo mi je, naravno, odmah jasno da proizvođači odjeće traže sve jeftinije zemlje za štancanje svojih krpetina - kad se samo sjetim da je još prije dvadesetak godina središte te djelatnosti bilo u Turskoj! - no kakve su posljedice te gramzivosti vidjelo se ovih dana, nakon strašne nesreće rušenja zgrade u kojoj su tekstilne radnice šivale odjeću koja se negdje daleko prodaje po mnogostruko višim cijenama.

Te multiplicirane cijene uključuju razne brendinge, marketinge, zavodljive reklame koje vam sugeriraju kako ćete upravo kupnjom te odjeće biti poželjniji i ljepši, a sigurno su velika stavka u cijeni kojekakvi bonusi predatorskih menadžera. U suvremenoj civilizaciji postoji niz humanitarnih organizacija što se bave zaštitom ovog ili onog, ali nitko da počne brinuti o jadnome roblju izrabljivanom od tzv. slobodnog tržišta. Jedan je od načina otpora bojkot takve odjeće; pozitivna posljedica takve odluke bilo bi vraćanje već zaboravljenog šnajderaja u našu svakodnevicu, jer oni koji sebi ne bi mogli priuštiti odjeću napravljenu uz pristojno plaćen tekstilni rad, okrenuli bi se opet, poput nekih prijašnjih generacija, kupnji materijala i obiteljskom krojaču.

Iako, čak ne vjerujem kako bi normalno plaćanje tekstilnog rada bitno poskupilo odjeću; dovoljno bi bilo smanjiti marketinške troškove, prodavanje životnih stilova i menadžerske naknade. A one koji na tuđoj muci i robovskom radu stvaraju profit trebali bi biti procesuirani kao ono što jesu - zločinci.

I kao što je dizajner Oliviero Toscani svojedobno u kontroverznoj reklamnoj kampanji upotrijebio krvavu uniformu poginulog pripadnika HVO-a, sljedeća reklama za majicu, košulju ili hlače proizvedene u Bangladešu morala bi biti primjereno posuta krvavim mrljama. Poginulih u rušenju nepropisno građene zgrade, u kojoj se radilo u nepropisnim uvjetima, na proizvodnji precijenjenih krpetina.

Ocijeni članak