9/11

Za starije naraštaje Amerikanaca govorilo se kako je svatko od njih znao gdje je bio, gdje se zatekao, na dan Kennedyjeva ubojstva. Za one mlađe taj je ključni dan - 11. rujna 2001. godine, odnosno glasoviti 9/11.

Osim što se sada datum proširio na cijeli svijet, pa i mnogi među nama znaju gdje su bili i što su radili tog 11. rujna. Sjećam se da sam popodne provodio u svojoj uobičajenoj fotelji, ispred televizora (ništa se tu nije promijenilo ni dan-danas), kada su počele curiti zbunjujuće i zastrašujuće vijesti o zrakoplovima što se obrušavaju i zalijeću u zgrade. Odmah sam pomislio - ovo mora da je početak Trećeg svjetskog rata.

Jer, počeci ratova uvijek su spektakularni; Prvi je počeo atentatom na nadvojvodu Franju Ferdinanda, a Drugi napadom na Poljsku (kao što je, za Amerikance, Drugi počeo spektakularnim napadom na Pearl Harbor). S druge strane, u društvu spektakla, u kakvom živimo, trebalo je smisliti uistinu nešto jezivo posebno i neočekivano, te su teroristi posegnuli za putničkim zrakoplovima kao oružjem uništenja.

Treći svjetski rat, barem u onom klasičnom obliku, ipak nije počeo, no život i svijet promijenili su se nakon tog napada. Dogodilo se nezamislivo, a to uvijek otvara hladno polje straha, paranoja, pretpostavki, uvjerenja. U izvrsnom filmu United 93, koji sam, ponovo, pogledao sada na HTV-u, večer uoči obilježavanja tragičnog datuma, vidimo obično i užurbano jutro što se pretvara u užas, dok sudionici događaja, i na zemlji i u zraku, s nevjericom promatraju kako se njihov poznati svijet mrvi do neprepoznatljivosti. Sanjiva atmosfera jutarnjih letova, sa svojim mirisom kave i peciva, odjednom se pokazuje smrtonosnom i sadističkom zamkom.

Kao u filmovima, primjerice, Briana De Palme ili Johna Carpentera, gdje čovjek može biti siguran da će, legne li u naizgled udobnu postelju, uza zvuke nježne glazbe, iz jastuka sigurno izići najgora noćna mora.

Zato je nemoguće zaboraviti gdje smo bili, gdje smo se zatekli, 11. rujna 2001. godine. 

Ocijeni članak