Nema sumraka u Sumratinu

Odličnu i ohrabrujuću priču vidio sam u HTV-ovoj emisiji Svijet profita: zaposlenici dubrovačkog hotela Sumratin zakupili su od novog vlasnika, banke, taj hotel za tekuću sezonu kako bi mogli poslovati i zaraditi plaće. U bančinom sefu hotel je završio kao hipotekarni zalog kredita koji prijašnji vlasnik nije mogao vratiti.

O svojoj ljubavi prema hotelima već sam na ovome mjestu nešto i govorio.

Uglavnom, boraveći nekoliko godina zaredom u Dubrovniku, najčešće na Lapadu (gdje se Sumratin i nalazi), obilazio sam razne hotele u tom području – iz znatiželje, rekreativno, a ne zato što se bavim hotelskim biznisom.

Sumratin mi je odmah bio nekako poseban; premda skroman, sa samo dvije zvjezdice, djeluje autentično i privlačno, u prekrasnom parku i s tek nekoliko ljupkih, komornih stepenica što vode prema ulazu.

Vrlo je lijep i obližnji te obnovljeni hotel Zagreb – u ljetnim predvečerjima na njegovom paperjastom travnjaku sve se bijeli od elegantnih stolnjaka kojima su prekriveni vrtni stolovi – no Sumratin je, možda baš i stoga što nije dokraja uglancan i sređen, tajnovitiji, zagonetniji, sjenovitiji.  

I da ne bi bio samo prazno vlasništvo banke u očekivanju pravoga kupca, zaposlenici Sumratina odlučili su da hotel mora i treba raditi dalje, osobito s obzirom na dobru popunjenost.

U neveseloj hrvatskoj atmosferi u kojoj čovjek već dugo osjeća da ništa ne može učiniti, taj hrabri mali hotel, sa svojih četrdesetak soba i naravno, poduzetnim zaposlenicima, postao je junakom sezone.

Dirljivo mi je bilo vidjeti, unutar televizijske slike, kako na trošnom recepcijskom ormariću za ključeve poneka brojka i nedostaje; nema veze, važno je da je duh tu, duh koji je zaključio da sumrak neće u Sumratin.

Dirljivo je, također, da je u gradu punom luksuznih hotela što se šepure raskošnim uređenjem, u prvi plan došao ovaj, sasvim drukčiji.     

Ocijeni članak